Tijekom travnja 1992. brigada se spremala za odlazak na južno bojište. Na tom je bojištu najprije bio angažiran dio zapovjedništva brigade, koji je imao zadaću prihvatiti i smjestiti te uvesti u boj postrojbe iz sastava brigade. Brigada je bila ustrojena od šest pješačkih i jedne oklopne bojne. U roku od mjesec dana sve te bojne prebačene su na južno bojište. Razlikovali smo se prema radiošiframa zapovjednika bojna. Prva je bojna bila Ćuk, 2. bojna Kos, 3. bojna Žuna, 4. bojna Gavran, 5. bojna Oblak, 6. bojna Orao i oklopna bojna Mungos.
Kako smo mi bili u pripravnosti u zapadnoj Slavoniji, nakon što nas je zamijenila domaća postrojba i nakon kraćeg odmora, zadnji smo prebačeni na južno bojište. Kako je koja bojna dolazila na južno bojište, tako su se uvodile na prvu crtu. Nekih posebnih priprema za takav teren i vremenske prilike nije bilo. Neprijatelj je na početku dolaska 1. A brigade ZNG-e izveo napad s namjerom da prodre što dublje u Hrvatsku. Napad je trajao nekoliko dana. Bio je zaustavljen i otada je 1. A brigada ZNG-e prešla u napadne operacije s ciljem da otjera neprijatelja što dalje od hrvatske granice i hrvatske obale.
 

 
Dvanaestoga svibnja rano ujutro čitava 1. bojna postrojila se na pisti u “Croatiji”. Pri postrojavanju sam primijetio da nas ima puno manje nego na zadnjem postrojavanju u Novskoj.
Poslije sam saznao da dobar broj pripadnika nije htio ići na novo bojište i pri tome su se skinuli. Neki su se čak pritajili kao na primjer - moraju se školovati. Jedan je moj poznanik navodno trebao završiti fakultet u Republici Sloveniji ili se skinuti. I, naravno, pustili su ga. Kad smo se organizirano potkraj te i na početku 1993. godine kompletno vratili u svoje vojarne s južnog bojišta, on, naravno, još nije završio fakultet ali nisu ga ni skinuli s popisa 1. A brigade ZNG. Danas je 2001. godina, i što mislite, je li završio fakultet?
 
Postrojavanje u vojarni, Božo
 
Naravno da nije. On vam danas nosi i te kako visok čin, obnaša visoku vojnu dužnost i odlučuje o budućnosti za dobar dio djelatnika u oružanim snagama RH. Pa čak i o mojoj budućnosti u vojsci. Ne samo da odlučuje o mojoj sudbini već me na svakom mjestu gdje može omalovažava.
No o takvim i sličnim problemima pisat ću jednom drugom zgodom. Kada budem smio. Samo zato što je dulje vrijeme bio dobar poltron, danas se ponaša kao da mi ne znamo da je “zbrisao” kada je bilo najteže, kad je trebalo ići u boj. On čak nije ni trebao ići u bitku, bio je po vojno popisnoj djelatnosti topnik.
Je li tako trebalo biti, ne bih znao reći. Mislim da takvim ljudima nije mjesto na važnim dužnostima u oružanim snagama RH, a pogotovo ne da odlučuju o sudbini onih koji su iznijeli ovaj teret rata.
Izvidnički vod pri odlasku na južno bojište bio je u sastavu Poturiček, Turbo, braća Dražimir i Ilija, Mile, Ivo, Brlas, Kiki, Jurak, Slogar, Viky, Palestinac, Božo, Krištov, Marek, Puška, Šimunšek, Buco, Levi i Žic. Znači, ukupno dvadeset i jedan sa mnom. Davora Juraka sam pustio da “pokuša” završiti neki fakultet u Zagrebu. Navodno je trebao riješiti nekoliko ispita, a potom doći za nama na teren. On je, kad se naš teren oduljio, a on zaglibio na fakultetu, tražio da se skine. Odobrio sam. Kordić je ostao na liječenju u Zagrebu.
Ukrcali smo se u nekoliko autobusa i krenuli prema južnom bojištu. Gdje je to, otprilike smo znali, no nitko točno nije znao ni put, a kamoli kakvo je stanje na bojištu i što nas tamo čeka. Naš je put bio smjer Zagreb - Karlovac - Senj - Pag - Zadar - Šibenik - Split - Makarska - Živogošće.
Putovali smo cijelu noć i dan. Put je bio veoma dug i naporan. U više smo navrata stali da se malo prošećemo i popijemo hladne napitke. Kad smo u noći ušli u Zadar i pri tome prelazili po improviziranu šljunčanom putu kraj Murvice, nismo ni znali da je neprijatelj tako blizu grada. Tada smo shvatili zašto je vozač ugasio svjetla i tražio da se i ne puši u autobusu te zbog čega smo kroz Zadar morali proći baš po noći.
U Živogošće smo stigli oko sedamnaest sati. Bili smo mrtvi umorni od putovanja. Hotelsko osoblje srdačno nas je dočekalo i udobno smjestilo u svoj hotelski kompleks. Dobili smo toplu večeru i otišli na spavanje, a neki i u obližnje kafiće u Igrane. I već smo prvu noć s nekim gardistima imali probleme. Ne s mojima, već s gardistima iz drugih postrojba. Ti jedni te isti stalno su stvarali probleme.
Go to top
Template by JoomlaShine