Za to je vrijeme 1. bojna i dalje bila u pripravnosti u Kutini. Kako su sve dulje bili u pripravnosti, a ništa se nije zbivalo, u njih su se počele rađati svakojake misli i ideje.
I tako, 5. ožujka više nisu mogli izdržati, pa su gardisti i dio zapovjednika iz 1., 4. te dio iz 2. satnije, na čelu sa zapovjednikom 1. satnije, napustili položaje u Kutini i krenuli vlakom prema Banskim dvorima u Zagrebu.
Kada su stigli u Zagreb, mirno su se prošetali od Glavnoga kolodvora do Trga Josipa bana Jelačića. U to sam vrijeme bio u zapovjedništvu bojne u Senjaku. Netko je slušao radio i čuo vijest da se jedna poveća skupina garde iz Kutine kreće prema Banskim dvorima. Nakon toga je Kukec nazvao u Kutinu i uvjerio se da su to naši, da već jesu i da još hoće napraviti gluposti.
Kukec i ja smo sjeli u auto i krenuli prema Trgu. On je uzeo kameru i htio ih snimiti. No kad smo mi stigli na Trg, oni su već prošli Trg, ali su i promijenili smjer i krenuli Ilicom prema Črnomercu. Odustali su od svoje nakane. Pokušali smo ih stići. I nekako smo ih pred samom bazom stigli. Pokraj njih se zajedno šetala vojna i posebna policija. Pri toj šetnji čuli smo svakojake izjave.
 

 
Drugi dan ujutro, kad su se probudili, skupili su ih u restauraciji kako bi Lucić i zapovjednik 1. A brigade ZNG-e Mareković mogli čuti u čemu je problem.
U početku su bile svakojake izjave. Sada ih ne bih iznosio. Uglavnom, moj je zaključak bio da su u početku znali što žele, no kad su stigli u Zagreb, imao sam osjećaj kao da su zaboravili po što su došli. I na kraju, zahvaljujući vještom manevru Lucića, “užarena se masa” ohladila. Na kraju su se razišli kao da se ništa nije dogodilo. Treći su ih dan skupili i ponovno poslali u pripravnost u Kutinu.
I onda neka mi samo netko ne prizna da “jutro nije pametnije od noći.” Poslije toga sam mislio da će netko odgovarati za odbijanje poslušnosti. No nakon svega nitko nije odgovarao za napuštanje položaja.
Nakon toga još sam više ustrajao na ustrojavanju izvidničkog voda. U bojni sam proširio glas da ću ustrojavati izvidnički vod te da u njega mogu ući samo oni koji žele, koji ispunjavaju psihofizičke uvjete i koji su se do sada pokazali kao moralni ljudi. Zainteresirani su se javljali i počeo sam prikupljati imena i prezimena.
Zapovjednik 1. bojne nastojao je što prije dobiti odobrenje od zapovjednika 1. A brigade ZNG-e. I nakon nekog vremena zapovjednik je brigade odobrio ustrojavanje izvidničkog voda.
Ovom se prilikom najiskrenije zahvaljujem zapovjedniku 1. bojne Ivanu Rašiću - Raši i zapovjedniku 1. A brigade ZNG-e “Tigrovi” Marijanu Marekoviću što su mi povjerili ovu zadaću. To su zapovjednici koji su mi davali puno zadaća, ali i maksimalnu samoinicijativu u provedbi bojnih i nebojnih zadaća. Uvijek su našli neku dobru riječ, pa čak i kad nismo dali sve od sebe. Takvim načinom rada mi bismo nastojali odrađivati i više od naših ljudskih mogućnosti. Zadaće smo odrađivali s voljom, motiviranošću i s još većom odlučnosti.
 

 
Šesnaestoga ožujka ustrojio sam izvidnički vod u 1. bojni 1. A brigade ZNG-e “Tigrovi” kao samostalni vod. U početku su u izvidničkom vodu bili Poturiček, Turbo, braća Dražimir i Ilija, Mile, Ivo, Brlas, Kiki, Jurak, Slogar, Viky, Palestinac, Kordić, Božo, Krištov, Marek, Kačavenda, Edin, Puška, Vukovac, Simunišek, Buco, Levi i Žic.
Svi su oni dragovoljno pristupili u izvidnički vod. Bilo je i više zainteresiranih, ali nakon saznanja o njihovu ratnom putu nisam dopustio njihov pristup.
Taj je broj tijekom godine varirao. Dok su jedni dolazili, drugi su se skidali, pa i opet vraćali. Uglavnom, do mojeg odlaska broj se pripadnika izvidničkog voda prepolovio.
 
002-Dio-izvidnickog-voda-1-bojne
 
Izvidnički vod u 1. bojni nije se po ni po čemu razlikovao od ostalih pješačkih postrojba istog broja. Imali smo isto oružje i opremu te smo uz svoje izvidničke zadaće izvršavali iste zadaće kao i ostale pješačke postrojbe, samo s većim zalaganjem i uspjehom.
Smješteni smo bili u istim sobama kao i prije ustrojavanja u Senjaku. Nismo se smjestili na jedan kat u zgradi ili na jednu mjestu. Znali smo da ćemo uskoro ići na teren i da bi seljenje bilo nepotrebno. Jer, tko je znao kako će biti kad se vratimo s terena.
Odmah nakon ustrojavanja radili smo na psihofizičkoj pripremi te obuci i izobrazbi na osobnom pješačkom, protuoklopnom i zajedničkom minobacačkom oružju.
Go to top
Template by JoomlaShine