Trinaestoga rujna u selu Jazavici smjestili smo se u vatrogasni dom u kojem se već bili postavljeni vojnički kreveti na kat. Mještani sela su nas jako dobro i srdačno primili. Prema nama su se ponašali kao prema svojim najbližima.
 

 
Četrnaestoga rujna dobio sam zapovijed da iskopamo rovove lijevo od crkve u selu. Položaj je bio dobar za obranu prostora od napada iz šume, ali je bio jako loše odabran ako bi neprijatelj izveo napad iz smjera autoceste. Iz smjera autoceste mi smo se veoma lijepo vidjeli i prigodom neprijateljskog djelovanja ne bismo imali nikakve šanse da ostanemo živi na položajima. No, nama su rekli da moramo tu kopati rovove.
 
007-Polozaj-druge-crte-u-selu-Jazavica
 
Mještani su nam dali lopate i mi smo počeli kopati. Nakon nekoliko sati kopanja iz smjera šume čuli smo pucnjeve i za čas smo osjetili kako metci zuje oko nas. Poskakali smo u rovove, nekako dograbili puške i motrili otkud se djeluje po nama.
Tada smo bili na drugoj crti obrane, negdje oko četiri kilometara iza prvih položaja i nismo očekivali da bi tko mogao djelovati po nama.
Neki su čak došli kopati rovove a da sa sobom nisu imali oružja. Srećom, neprijatelj nas nije napao. Nakon pola sata ležanja u rovu izišli smo i krenuli puzeći prema Kričkom brdu. Otpuzali smo nekoliko stotina metara od rovova prema šumi.
Nikoga nismo pronašli. Vratili smo se i dalje nastavili kopati rovove.
Poslije podne spustio sam se u selo i tražio od nadređenih da nam omoguće neki bager koji bi mogao kopati rovove. Obećali su da će sutra doći.
Narednih dana bager nije došao i dalje smo nastavili ručno kopati. Iskopali smo dobre rovove, ali to nije bilo to. Tijekom boravka u Jazavici 1. satnija primila je oko trideset novih gardista.
Go to top
Template by JoomlaShine