Dvanaestoga studenoga do nas je došao Rašo i zapovjedio da se moramo premjestiti na nove položaje.
Odveo nas je do Novskog brda. Smjestili smo se južno od raskrižja putova koji vode od Brestačkog, Novskog i Kričkog brda.
Tu su stabla bila golema. To može biti dobro, ali i loše. Što ako nas neprijatelj počne granatirati? Granate će eksplodirati i na vrhu drveća. Geleri će se širiti na sve strane.
Tada više nismo znali da li kopati ili ne kopati zemunice. Uostalom, alata nismo ni imali. Nismo znali kako ćemo dugo ostati na tim položajima. Bilo nas je sve manje. Velik je broj gardista zbog zdravstvenih problema morao napustiti položaje i otići na liječenje.
Noći na otvorenome bile su hladne. Bili smo na brdu, a i vjetar je dosta puhao.
 

Sljedećih dana 3. bojna, 6. i dio 1. bojne zauzeli su položaje u selu Popovcu. JNA je pretrpjela velike gubitke i potjerana je u bijeg. Potom je 6. bojna nastavila nizati uspjehe i zauzela položaje u selu Brezovcu i Livađanima. Oslobođene položaje predali su 117. brigadi.
I ovim su nam primjerima navedene postrojbe pokazale kako trebamo ratovati. Bili su to sjajni uspjesi. Kao i oni, tako smo se i mi veselili njihovim uspjesima. Već se tada vidjelo da su bojne bile temeljne postrojbe koje će i u kasnijim operacijama biti ključne postrojbe na bojištu.
Dvadesetoga studenoga poslije podne na teren je stigla 3. satnija 1. bojne. Satnija koja je držala položaje na Kurjakani. Iskrcali su se nekoliko stotina metara ispod nas. Sišao sam do njih. Tamo sam sreo zapovjednika satnije i zapovjednike vodova. Rekli su mi da trebaju ići zauzeti neprijateljske položaje u selu Kričke. Tada sam shvatio da naši nadređeni žele težište napadnih operacija prebaciti na smjer Novska - Lipik - Pakrac.
Kako nismo imali nikakve zadaće osim držanja položaja, pitao sam Rašu smijem li i ja ići u napad.
Odobrio mi je. Rekao sam mu da će me Đuka zamijeniti. Otišao sam do Đuke i obavijestio ga da ja odlazim u napad i da će me on mijenjati.
Ponovno sam se spustio do 3. satnije i pitao s kim ću ići.  Kolak mi je rekao da bi najbolje bilo da idem sa zapovjednikom voda Matijom, jer će on ići najtežim desnim bokom satnije.
U tom trenutku je nekoliko granata palo u šumu oko mojih položaja. Kako smo pretpostavljali da nas prisluškuju, nisam zvao Đuku da vidim ima li ranjenika. Đuka je sam nazvao i rekao da je sve u redu.
Spustili smo se u šumu, formirali kolonu i krenuli u napad. Matija Bakaško i ja bili smo na čelu kolone.
Čas smo se spuštali, čas smo se penjali kroz brda. Matija je isto tako imao kartu. Jedno je vrijeme on vodio, dok nije rekao da nije siguran idemo li dobrim smjerom. Provjerio sam smjer na zemljovidu te smo nastavili dalje. Spuštali smo se niz brdo i približavali se njihovim položajima. Čuli smo pasji lavež u selu. Spustili smo se skroz do ruba šume, negdje oko stotinu pedeset metara od sela, bliže nismo smjeli.
Kako u jesen drveće nema lišće, kroz šumu se može daleko vidjeti. Matija je pokušao stupiti u kontakt sa zapovjednikom satnije da mu kaže da je na položaju i spreman je napasti neprijateljske položaje u selu.
No Kolaka nije mogao dobiti. Nitko se nije javljao niti smo mi mogli koga čuti. Odjednom su se na lijevom boku čuli kratki rafali koji nisu dugo trajali.
Počeo se spuštati mrak. U selu smo čuli razgovore. U jednoj je kući gorjelo svjetlo. Matija je donio odluku da se povučemo dublje u šumu. Povukli smo se. Kako smo se ponovno popeli, pokušali smo dobiti zapovjednika satnije, ali nismo uspjeli. Pokušali smo dobiti Rašu, no ni on se nije javljao. Pokušao sam dobiti zapovjednika 1. A brigade ZNG-e Marijana Marekovića.
Dobio sam ga. Rekao sam mu da se nalazimo na desnom kraju sela i kako je pala noć, ne bi bilo dobro da se sada napadne. Tražio sam da se povučemo dublje u šumu do naših prvih položaja.
Zapovjednik 1. A brigade ZNG-e nije to dopustio, tražio je da ostanemo na tim pozicijama i da ćemo sutra ujutro dobiti pojačanje. Potom smo se svi povukli još malo dublje u šumu. Okupili smo se oko jednog brda i čekali da svane.
Dok smo hodali, bilo nam je toplo. Kako smo sada stajali na mjestu, bilo nam je sve hladnije. Počela je padati i lagana kiša. Naslonili smo se na drveće kako nas ne bi smočila. S vremenom je i kora drveća postala mokra. Odijelo koje smo imali, počelo je propuštati. Prvo je promočilo na leđima. Ubrzo zatim bili smo mokri skroz do kože.
Postalo nam je užasno hladno. Zubi su nam cvokotali. Skakali smo na mjestu samo da se zagrijemo. Nije pomoglo. Gotovo svaku minutu gledao sam na sat. Želio sam jednostavno preskočiti tu noć.
Odjednom sam čuo ženski glas. Nisam znao da ima i cura s nama. Bila je to Jelena. Ne znam kako je mogla biti s nama.
Bilo je nagovaranja da napustimo položaj i povučemo se do naših. Odgovorio sam im da sada moramo ostati ovdje, jer kad bismo se vraćali sada u noći, postojala bi mogućnost da zalutamo.
Teško su pristali na to. Ponovno sam pokušao dobiti Rašu. Tražio sam da nam sutra rano ujutro pošalje zamjenu, jer mi više nismo sposobni ni za kakav napad.
Nitko nije mogao spavati. Tada sam prvi puta zaželio topli krevet. Samo pola sata da se zagrijem i naspavam, jer već danima nisam legao u krevet i naspavao se. Mislio sam da sam zaboravio kako je to spavati u krevetu. Uostalom, proklinjao sam sebe, jer ja tu nisam morao biti. Kiša mi se počela cijediti i niz lice. Kapa i kapuljača su promočile. Više se nije moglo izdržati.
Netko se počeo šaliti i postavio je pitanje: “Što je bolje, da pada ovakva kiša ili da pada snijeg?
Nakon nekoliko sekundi netko odgovori: “Ni jedno.”
Nije bilo više pitanja, mi smo nastavili i dalje svoj posao: čekati da svane i cvokotati zubima.
Napokon je počelo svitati. Matiji sam rekao da idem dolje vidjeti kakva je situacija, da znamo reći svježim snagama. Spustio sam se niz brdo. Kiša je i dalje lagano padala. Osjećao sam se kao da sam zahrđao. U meni je sve škripalo i kao da će svakog časa nešto puknuti. Ipak nekako sam došao skroz do kuća. Nisam nikoga vidio. Bilo je još rano.
Nakon kraćeg razgledanja vraćao sam se prema gore, do našega novog položaja. Već kad sam dosta odmaknuo od kuća, negdje na pola puta između kuća i naših položaja na lijevoj strani, na livadi uočio sam trojicu neprijatelja kako idu prema kućama. Od mene su bila odmaknuta negdje oko stotinu metara. Sva su trojica bila veoma visoka i imala na sebi kišne kabanice i automatske puške s drvenim kundakom.
Zalegao sam u blatu. U tom trenutku nisam znao što je najbolje uraditi. Do sada se nisam našao u sličnoj situaciji, niti mi je tko mogao pomoći. Morao sam na brzinu odlučiti. Razmišljao sam da ih “skinem”. Dobro. Zatim sam si postavio pitanje otkuda dolaze. Malo prije je svanulo. Zaključio sam da su dobili smjenu na položajima i odlaze se odmoriti u selo. Taj je njihov položaj negdje blizu naših položaja, ali gdje? Ako ih skinem, kako će reagirati neprijatelj na tim položajima za koje mi ne znamo gdje su?
Nisam ih “skinuo”. Polako sam se kretao natrag do svojih. Usput sam tražio njihov mogući položaj. Nisam ga našao, ali su bili puno bliže nego smo mi noćas mislili.
Vratio sam se natrag. Svi su bili budni. Tražili su da se povučemo. Matija nije dopustio. Dopustio je nekolicini koji stvarno više nisu mogli izdržati. Kiša je prestala padati, mi smo i dalje ostali tu gdje jesmo.
Negdje prije podne više nismo mogli čekati smjenu. Povlačili smo se natrag. Negdje na pola puta sreli smo smjenu. Bila je iz iste satnije.
Otišao sam onako sav mokar do svojih. Vidio sam da su granate jučer pale veoma blizu nas. Gardisti su mi naložili otvorenu vatru. Ja sam se skinuo i sušio na vatri odijelo i čizme čitavo poslijepodne.
Navečer je do naših položaja došao Rašo i rekao kako nam je doveo smjenu. Bio je to ostatak moje 1. satnije. Onaj dio koji nije došao na vrijeme u vojarnu kad smo mi krenuli na teren. Bilo ih je četrdesetak.
Među njima je bio i zapovjednik voda Specijalac. Predali smo im položaje i mi smo se svi iz 1. satnije ukrcali u kamion. Od oko šezdeset ostalo nas je šesnaest na terenu. Slična situacija bila je i u 2. satniji.
Kad smo stigli u Novsku, ukrcali smo se u autobus i krenuli na odmor u Zagreb.
Kada smo se vratili u Zagreb na odmor, bilo nam je teško priviknuti se biti bez granata, da imamo struju, vodu itd. Nismo mogli spavati jer nam je smetala tišina.
Go to top
Template by JoomlaShine