Sljedeće jutro, 1. kolovoza, krenuli smo u Zagreb. Prijepodne smo stigli na “Pionirac”. Zapovjednik 3. bojne koja je imala bazu na tom “Pionircu” bio je Ivica Klen, a njegov zamjenik Živko Zrilić.
Tek kasno na večer dobili smo prvu zadaću; osiguranje objekata od općega društvenog značaja u gradu i okolici kao što je Sabor, glavno skloniše, Hrvatska radio televizija, razna skladišta, do čuvanja osoba itd. Trebali smo ići na ispomoć zaštitne satnije kojom je zapovijedao Stipe Botica.
Čitavu sam noć slušao kako se puca po “Pionircu”. Tih dana sam malo spavao i mnogo razmišljao, a pogotovo te noći.
Ujutro smo dobili suhi obrok, najeli se i otišli na zadaću. Mene je dopala straža na osiguranju skladišta “Dotrščina”. Sa mnom su bili Juričinec, Živković, Flac, Mraz, Cvetković, Marić i drugi. Prijepodne smo preuzeli osiguranje. Moje je stražarsko mjesto bilo u šumi prema Sljemenu. Tijekom dana na osiguranju nije bilo problema. Čitavu noć prilazi od šume k objektima bili su jako osvijetljeni. Bilo je veoma lako motriti te objekte, ali u slučaju bilo kakva napada mi ne bismo imali nikakve izglede za obranu.
Negdje oko dvadeset i dva sata u skladište su ušla dva vozila: osobno i teretno. Bio je to Branimir Glavaš. Došao je po strjeljivo za Vinkovce. Spomenut ću, ali nerado, da je tom prilikom Glavaš uzeo mnogo više strjeljiva i sličnih stvari nego što mu je bilo odobreno.
Njegovo obrazloženje bilo je da to strjeljivo Zagrebu ne će trebati.
Tih nekoliko dana, sati ili koliko je već vremena prošlo, ostali su mi u sjećanju po dva jako upečatljiva detalja. Po tome da je noću na straži jedan od gardista nehotice opalio iz puške i time prouzročio čitavu uzbunu, i po tome da sam zamalo izgubio život. Kako?
Zapravo jako jednostavno!
Pukom nepažnjom, moj kolega gardist, dakle vojnik Marić, igrao se pištoljem i opalio kroz prozor pokraj kojeg sam stajao.
Kako sam ostao žive glave na ramenima - ni samome mi nije jasno. Otada sam počeo razmišljati o preživljavanju, o ratu, jednostavno o tome kako ostati živ. I poslije me je nepažnja drugih nekoliko puta zamalo koštala života.
Go to top
Template by JoomlaShine