Poslije dolaska u “Pionirac” nekoliko su se dana odmarali. Kako su ih za iločko bojište skupili iz svih četiriju satnija, tijekom odmora njihovi dotadašnji zapovjednici poslali su ih natrag u njihove satnije. Poslije povratka u svoju satniju, Luka je službeno postavljen za zapovjednika 1. desetine 3. voda. 3. satnije 3. bojne “Pionirac” u 1. A brigadi  “Tigrovi”.
 
Luka Zeba - Bosanac
 
Za vrijeme odmora otišao je u bolnicu snimiti dio rebara u koja je dobio udarac. Liječnik je ustanovio da su dva rebra bila puknuta i da su takva zarasla.
Nakon nekoliko dana odmora poslali su ih na novljansko bojište, najprije u Kutinu, a nakon toga na prve položaje.
Tamo su sudjelovali s ostalim pješačkim bojnama 1. A brigade ZNG-a “Tigrovi” u oslobađajućim operacijama.
Međutim, kad su mirovali, počeo je sve više razmišljati što je sve na proteklom terenu prošao i zdravstveno mu se stanje sve više pogoršavalo pa su ga zapovjednici poslali na liječenje u Zagreb. Nakon zdravstvenih pregleda kod psihijatra i dalje je obnašao svoje redovne zadaće pa su ga poslali na malo manje zahtjevne poslove u osiguranje sanitetskog stožera Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske koji je u to vrijeme bio smješten kod zagrebačkog stadiona u Maksimiru.
U to vrijeme počeo je sve više razmišljati o proteklom terenu i piti, bježati od stvarnosti. Nakon toga odlazi na dubrovačko ratište. Na samom početku deblokade Dubrovnika bio je ranjen i poslan na liječenje.
Međutim, tijekom liječenja rat u njegovu rodnom kraju u Bosni i Hercegovini uzeo je maha, pa prekida rehabilitaciju u Stubičkim toplicama i odlazi na jajačko ratište. Na tom ratištu bio je zapovjednik pješačke satnije.
Nakon jajačkog ratišta slijedila je operacija “Maslenica”, karlovačko ratište i operacije “Zima 94”.
Tijekom službe obnašao je dužnosti gardista, zapovjednika borbene skupine, zapovjednik pješačke desetine, zapovjednika protuoklopnog voda, zapovjednika pješačke satnije i, kao posljednje, veoma kratko, pomoćnika zapovjednika minobacačke bitnice za informativnu psihološku djelatnost. U Oružanim snagama Republike Hrvatske bio je sve do kraja rata, kada u činu poručnika, a zbog posljedica ranjavanja, 31. ožujka 1996. godine odlazi u zasluženu vojnu invalidsku mirovinu.
Odlikovan je zadnjim i predzadnjim odličjem po važnosti u Republici Hrvatskoj i to Spomenicom Domovinske zahvalnosti i Spomenicom domovinskog rata.
Nakon rata uspješno se liječio i izliječio od ovisnosti o alkoholu i sada apstinira.
Go to top
Template by JoomlaShine