Devetnaestoga rujna 1991. godine, vraćajući se s bogdanovačkog bojišta, prošli smo kroz Privlaku. Tada je netko rekao kako je to rodno mjesto našeg zapovjednika Basića.
Potom smo prošli i kroz Otok i zaustavili se u naselju Nijemci.
U tom naselju vidio sam dosta vojnika. Kod nekih sam primijetio oružje o kojem sam mogao samo sanjati. Prvi sam puta vidio američku pušku M 16 s optikom, češku automatsku pušku kalibra 5.45, dobre lovačke snajpere, RPG, ručne bacače i slično. Vojnici su bili šaroliko odjeveni. Neki su imali na sebi samo prikrivnu košulju, drugi hlače, a neki jaknu. Ne sjećam se koliko ih je bilo, ali siguran sam da ih je bilo puno više od nas. 
Čim smo izašli iz vozila, čuli smo radosne i ushićene povike: “Evo specijalaca iz Zagreba”, Došli specijalci” itd.
Ubrzo smo čuli kako ti vojnici pričaju o nekom tenku T 55 koji je nagazio tenkovsku minu koju je postavio Janko Katič kod poljoprivrednog dobra i da ga isto takav tenk do njega štiti otvarajući paljbu po Nijemcima, dok su ostali iz te neprijateljske kolone otišli negdje na položaje oko naselja Tovarnik.
Naši zapovjednici u toj skupini prepoznali su neke svoje znance iz specijalne policije “Rakitje”. Među njima Vlatko je prepoznao policajca iz Tovarnika Vlatka Svitlanovića, rodom iz Ilače.
Tražio je od Vlatka da mu da neka protuoklopna sredstva, “zolje”, ručne kumulativne bombe.
Kako su nama ti tenkovi bili na putu prema Iloku, umiješali su se Basić i Vlatko te otišli vidjeti kakva je situacija.
Za to vrijeme mi smo čekali i netko od mještana rekao je kako je na mostu kamion “RABA” pun eksploziva. Taj smo kamion veoma dobro vidjeli. Kamion pun eksploziva bio je namijenjen za rušenje mosta u slučaju napada neprijatelja.
Veoma brzo Basić se vratio s Vlatkom i tražio dobrovoljce.
Javili smo se i on nas je podijelio u dvije skupine.
Vlatko je s jednom skupinom otišao kroz njive i trebao je neprijatelja bočno gađati, a mi smo se s Basićem morali približiti tenkovima, krećući se kroz jarak uz cestu i na najpogodnijem ih mjestu uništiti. U našoj skupini bio je Kulo Bećir i još neki.
Moja je zadaća bila ako neprijatelj počne djelovati po nama, izaći iz jarka na cestu i “đorđem” djelovati po neprijatelju.
Time bih privukao pozornost na sebe dok bi se ostali približili tenkovima i uništili ih.
Tenkovi su bili udaljeni samo kilometar od naselja Nijemci. Kako je nama bilo lakše približiti se tenkovima nego Vlatku, veoma smo se brzo odvojili od naselja i iza sebe ostavili Vlatka s njegovom skupinom. Da bismo napredovali u liniji, u nekoliko navrata morali smo stati i pričekati Vlatkovu skupinu.
Teško sam se kretao jer su me boljela rebra. Ali kad sam ugledao tenkove, kao da me je sve prošlo. Bili su na ravnom dijelu ceste. Stalno sam bio oko trideset metara iza Basića premda su se Basić i Bečir veoma brzo kretali. Uvijek sam imao na nišanu položaj oko tenkova.
Lijevo i desno od ceste bilo je kukuruzište. Kako smo se približavali, dobro smo vidjeli da posada prvog tenka popravlja gusjenicu, a druga posada djeluje po Nijemcima.
Kad smo se približili na daljinu s koje se može ispucati “zolja”, stali smo.
Bečir je razvukao “zolju” i ispalio projektil u drugi tenk.
Nakon toga je zagalamio: “Četnici, predajte se.”
U tom trenutku tenkist iz drugog tenka izlazio je iz tenka i pokušao je “pam” usmjeriti prema nama.
Netko od naših počeo je pucati po njemu i on je ili pao pogođen ili se uvukao u tenk.
U isto sam vrijeme “đorđem” potprašio po tenkovima i čekao da tenk uzvrati. Kako nitko nije uzvraćao, naši su mi dali signal da prestanem djelovati. Neko je vrijeme bilo zatišje. Nitko nije pucao.
Pedesetak metara prije tenkova Basić i i Bečir izašli su na cestu. Nastavili smo dalje oprezno se krećući prema tenkovima kad je odjednom iz Nijemaca neka naša “budala” počela pucati po nama. Poskakali smo u jarak i nekako je prestao pucati. Poslije je rekao kako je pucao po četnicima, a ne po nama.
Nakon toga otišli smo do tenkova. Nikoga nismo zamijetili. Pogledali smo dobro tenk koji je gađao Bečir i nigdje nismo mogli pronaći rupu od “zolje”. Pronašli smo samo crno i čađavo mjestu na čeonom dijelu tijela tenka.
“Zolja” nije probušila tenk. Najvjerojatnije se odbila.
Za to vrijeme do nas je stigao i Vlatko sa svojom skupinom.
Nakon toga Bečir i ja popeli smo se na tenk. Kako smo se penjali na tenk, Bečir je primijetio posade tenkova kako bježe od nas preko kukuruzišta.
Namjestio je “ultimaks” i uz psovku: “Majku vam jeb… četničku, bježite sad u Srbiju!” oderao po njima.
Nisam siguran je li koga pogodio. Pogledao sam okolo ne bih ih još negdje ugledao. Međutim, nisam ih vidio.
Nakon toga razgledali smo tenkove i vidjeli da su ispravni, osim prvog tenka kojem je bila uništena gusjenica.
Ušao sam u tenk i nekako skinuo spregnutu strojnicu. Ne znam kako mi je to uspjelo.
Da sam je morao staviti natrag, sigurno ne bih znao.
 
08-Zemljovid---Nijemci
 
Međutim, nisam smio reći da je ne znam skinuti jer sam se malo htio pohvaliti trofejem. Na njoj je bilo redenika oko četiri metra.
Za tu strojnicu zapovjednik policije u Tovarniku Vlado davao mi je revolver. Kada mi je Basić rekao da nam ta strojnica neće trebati, dao sam ju Vladi. Međutim, Vlado mi nikad nije dao revolver.
Ubrzo nakon toga do nas su stigli i mještani Nijemaca. I oni su malo razgledali tenk. Nakon toga netko od mještana odvezao je tenkove u naselje Nijemci i zadržao ih.
Nismo se dugo zadržali u Nijemcima. Ostavili smo im ta dva tenka i nastavili prema Iloku. Za nama se kretala skupina vojnika iz Nijemaca u kamionu i još neka vozila. Na dijelu puta vidio sam neprijateljske tenkove kako pokraj šume djeluju po Tovarniku.
Pred večer smo stigli u dvorac u Ilok. Bio sam prljav, umoran i doslovce smo se vukli kao “tifusari s Neretve”. Tek tada vidio sam da mi je prikrivno odijelo bilo cijelo nagorjelo od gelera koji su padali na mene.
Slijedilo je dobro tuširanje i lagana večera. Prljavu odjeću dao sam na pranje u dvorcu.
Bilo mi je teško jesti. Kako su mi ispala tri prednja zuba, a boljela me i čeljust, trebalo se naviknuti jesti bez tri ključna zuba.
Nakon toga naš medicinski tehničar Martin Milas i Vlatko Mojzeš ponovno su mi pritegnuli zavoje oko prsa. Mojzeš  i je rekao da to nije strašno. Neću od udarca imati nikakve posljedice.
Pitao sam ga zašto mi se nakon udarca pojavila krvava pjena na ustima.
Na to mi je odgovorio kao pravi “doktor”: Kad popiješ nekoliko piva i vina te popušiš par cigareta, to će proći.”
Mislio sam u sebi: Pa valjda on zna.
 
Drugi dan, kako su mi ispala tri prednja zuba, a ostatak mi se klimao, otišao sam u Dom zdravlja da bi mi ih izvadili.
Međutim, u Domu zdravlja imali su stomatološku ordinaciju, ali stomatologa više nije bilo. “Preko veze” smo došli do nekog liječnika koji je bio voljan izbiti, mi ostatak triju zuba. Poslije toga, kako sam izgledao, dobio sam još jedan nadimak - krezubi Bosanac.
Nakon tog terena sve se promijenilo nabolje u našoj skupini. Manje sam bio na straži i svima su nam zadaće bile jednako raspoređene. Čak sam vidio Zvonka K. na straži kod velike stare bačve ispred dvorca. Imao sam više vremena za odmor i izlazak u naselje.
Go to top
Template by JoomlaShine