Četvrtoga ožujka 1994. godine spremam dokumentaciju i rano ujutro odlazim na teren. Prije podne stigao sam u zapovjedništvo 4. gbr u Posedarju. U zapovjedništvu su me čekali zapovjednik brigade brigadir Damir Krstičević i načelnik stožera. Odmah poslije dolaska pokazali su mi na zemljovidu gdje sve drže položaje. Tom prilikom rekli su da lijevu zonu odgovornosti 2. sektora u prostoru Novigrada drži pridodana zagrebačka 145. brigada HV-a Dubrava, dok desnu zonu odgovornosti 2. sektora u prostoru naselja Kašić drži pridodana splitska 3. bojna 141. brigade HV-a. Nakon toga odveli su me u na prve položaje. Obišli smo položaje u Kašiću, Paljuvu i neke dominantne položaje na prostoru Novigrada. Nakon toga produžio sam u naše zapovjedništvo pripremiti konačan plan preuzimanja položaja. Preuzimanje položaja ne bi trebalo biti neki problem jer je 4. gbr držala najmanji dio prostora u 2. sektoru.

Petoga ožujka 1994. godine, nakon šesnaest dana odmora, u osam sati veći dio brigade krenuo je na teren na zadarsko ratište. U devetnaest sati stigli su na stara mjesta u Vodice i Pirovac. Preostali dio brigade krenuo je sljedeći dan.

Šestoga ožujka 1994. godine, po zapovijedi zapovjednika ZPa Split, razmješteno je osam tenkova, četiri BVPa M 80 te jedan BTR iz rajona naselja Pirovac u naselje Debeljak u 2. sektor. Preuzeli smo paljbene položaje, nakon čega smo pristupili njihovu uređenju.

Sedmoga ožujka 1994. godine, po zapovijedi zapovjednika ZPa Split, u deset sati preuzeli smo položaje i zapovijedanje u 2. sektoru od 4. gbr sa zonom odgovornosti lijevo: Novsko ždrilo - Karinsko ždrilo - Karinsko more i desno: kota 98 (uključeno) - tt 145 Stošja glavina (isključno) - kota 169 (isključno).
Pridodana nam je splitska 3. bojna 141. brigade HV-a koja je odmah podčinjena našoj 3. bojni s dotadašnjom zonom odgovornosti koju je držala do našeg dolaska na desnoj strani kao granica zone odgovornosti 2. Sektora i to lijevo: kota 125 Begovac (isključno) - kota 163 Gaj (isključno) - tt 163 Glavica (isključno) i desno: kota 98 (uključeno) - tt 145 Stošja glavina (isključno) - kota 169 (isključno). Brojno stanje te bojne bilo je 376 pričuvnika. Zapovjednik 141. brigade HV-a bio je Bruno Vukić.
Pridodana nam je i zagrebačka 145. brigada HV-a iz Dubrave isto tako s dotadašnjom zonom odgovornosti koju je držala do našeg dolaska na lijevoj strani 2. sektora lijevo: granica zone odgovornosti 2. sektora: Novsko ždrilo - Karinsko ždrilo - Karinsko more i desno: tt 90 Podgradina (isključno) - kota 136 (uključeno) - kota 118 (uključeno). Zapovjednik 145. brigade HV-a bio je pukovnik Bruno Čavić. Brojno stanje te brigade bilo je 640 pričuvnika.
Po tome, naša 1. bojna u početku je preuzela iste položaje koje je držala 4. gbr u sredini zone odgovornosti 2. sektora, u području naselju Paljuva.
Na posebnom zadatku ostale su i dalje dvije “samohotke” 90 mm s posadom iz 4. gbr na području iznad pontonskog mosta, na tzv. Zelenoj glavi, koje su imale zadaću neposredno djelovati na neprijateljske tenkove koji su iz smjera Karina granatirali pontonski maslenički most. Oni su ostali zbog toga što je neprijatelj od puštanja pontonskog mosta u funkciju u nekoliko navrata neposredno gađao tenkovima s područja ispred naselja Narandžići taj most. Pri tome ga je znatno oštetio, a ti su tenkovi izravno prijetili vozilima i putnicima koji su prolazili preko mosta.
 
Preuzimanje položaja na Manđoriji
 
074-Unisteni-neprijateljski-tenk-u-Buterinima
 
Mogli su veoma brzo izaći iz zaklona i djelovati po mostu i oko mosta, tako brzo da mi ne bismo ni preko žičanog sustava veza mogli stići upozoriti civilnu policiju na punktovima oko mosta da se kolona zaustavi i malo pričeka zbog sigurnosnih razloga.
A kako je tada “samohotka” 90 mm protuoklopno raketno borbeno vozilo bilo najpogodnije oružje kojim se moglo parirati tim tenkovima, najviše zbog udaljenosti od tenkova do mosta i preciznosti pogađanja, upravo je to oružje bilo najpogodnije za neutraliziranje ili uništenje tih tenkova. Protuoklopni raketni sustavi koje smo tada imali na raspolaganju zbog velike udaljenosti od mjesta pogleda do tenkova, znači maksimalnog dometa tih raketa, nisu mogli pogađati tenkove. Posade 4. gbr već su se dokazale kao najučinkovitije u neutraliziranju tih tenkova. S vremenom smo se i mi u uvjerili u to. Kad bi neprijatelj upalio tenkove na tom prostoru, odmah smo u zapovjedništvu brigade bili obaviješteni o tome. Nakon toga obavijestili bismo posadu na “samohotkama” 90 mm da se spreme i čim bi neprijatelj ispalio prvi projektil po mostu, naši bi mu uzvratili. S vremenom je neprijatelj uvidio da tako riskira mogućnost da mu pogodimo i uništimo tenkove pa je najprije ciljao teško topništvo na mostu, a potom bez korektura u plotunima djelovao po mostu. Budući da mi nismo imali “samohotke”, posada iz 4. gbr morala je ostati na tim položajima.
Zapovjedno mjesto 2. sektora bilo je u naselju Posedarje, kao i 145. br HV-a, zapovjedno mjesto 3. bojne 141. brigade HV-a bilo je u naselju Islam Grčki, a zapovjedno mjesto 141. brigade HV-a u naselju Poličnik, dok je zapovjedno mjesto naše 1. pješačke bojne bilo u naselju Podgradina.
U pričuvi se nalazila 2. pješačka bojna u Pirovcu s dvjesto pedeset i pet pripadnika.
Tijekom dana neprijatelj je u nekoliko navrata djelovao strojnicom 12,7 mm po naselju Kašić, a poslijepodne je iz smjera naselja Smilčić ispalio dvije mine 120 mm po tt 212 u naselje Kašić.
 
Tijekom našeg odmora u Zagrebu 29. ožujka 1994. godine potpisan je sporazum o prekidu bojnih djelovanja i razdvajanju snaga između nas i pobunjenih Srba, a u nazočnosti predstavnika međunarodne zajednice. Najznačajnije su karakteristike tog sporazuma u odnosu na prijašnje sporazume te što se svaka strana trebala izvući jedan kilometar s prvih položaja kako bi se napravila tamponzona od dva kilometara, koja je trebala dovesti do prekida bojnog djelovanja, zatim razvojačenje pobunjenih Srba, povratak prognanika do konačnog dogovora o političkom i gospodarskom uređenju okupiranih područja. Slijedom toga idućih su mjeseci održani pregovori s pobunjenim Srbima o konačnom rješenju za okupirana područja. Isto tako političko vodstvo RH stvaralo je snažan pritisak na međunarodnu zajednicu u UNu da se napokon riješi pitanje tog okupiranog područja Hrvatske.
 
Osmoga ožujka 1994. godine neprijatelj je u nekoliko navrata iz smjera naselja Smilčić i Mandići ispalio deset minobacačkih mina 120 mm i isto toliko mina 82 mm na naselje Kašić te iz smjera naselja Mandići ispalio pet haubičkih projektila 105 mm na naselje Kašić. Posljedica tog neprijateljskog djelovanja bila su dvojica lakše ranjenih i to Stjepan Koljanin i Goran Mikulić.
 
Devetoga ožujka 1994. godine tijekom večeri neprijatelj je djelovao snajperskom puškom u rajonu naselja Buterini. U kasnim večernjim satima na isto naselje ispalio je dvije svjetleće rakete.
 
Desetoga ožujka 1994. godine neprijatelj je u nekoliko navrata djelovao pješačkim oružjem iz smjera naselja Lakići po našim položajima u rajonu Mađorija. Prilikom preleta zrakoplova UNPROFORa iz smjera naselja Pozderi čula se eksplozija i vidio dim, nakon čega je otvorena paljba po našim položajima u rajonu Mađorija. U večernjim satima neprijatelj je iz smjera Sv. Martina ispalio nekoliko tenkovskih granata na Novigrad, Posedarje i Maslenicu.
Tijekom dana planiran je prelet zrakoplova snaga UNPROFORa kroz našu zonu odgovornosti. Zbog toga je Korade zabranio bilo kakvo kretanje motornim vozilima i borbenom tehnikom dok taj prelet ne prođe.
Taj dan na odmor u vojarnu “Josip ban Jelačić” u Čakovec poslana je 2. bojna. Oni su tijekom našeg odmora bili u pripravnosti na terenu. Njihovo ukupno brojno stanje tada je bilo tristo tri pripadnika, od toga ih je dvadeset i pet ostalo kao osiguranje objekata i opreme u Pirovcu.
 
Jedanaestoga ožujka 1994. godine neprijatelj je u nekoliko navrata iz smjera naselja Lakići djelovao strojnicom 12.7 mm po našim položajima u naselju Paljuv. Poslijepodne je ispalio dvije minobacačke mine 82 mm na Novigrad iz smjera naselja Narandžići.
 
Dvanaestoga ožujka 1994. godine neprijatelj je od ranog jutra iz smjera naselja Barabe ispalio nekoliko mina 82 mm na naše položaje u naselju Paljuv i tt 145,2 Stošja glavina. Na te pozicije djelovao je tijekom cijelog dana. Iz smjera naselja Smilčić ispalio je nekoliko mina 82 mm na naselje Kašić, što je tijekom dana u više navrata ponovio. Potom je iz smjera naselja Mandići ispalio šest tenkovskih projektila po naselju Lakići i Kašić. Na iste pozicije djelovao je i minobacačem 82 mm.
Taj dan javio nam se načelnik stožera ZPa Split brigadir Mirko Šundov i prenio usmenu zapovijed zapovjednika ZPa Split u svezi sa zauzimanjem jedne kote. Nakon kratkog razgovora rekao nam je da ćemo se naći kod “zelenog hrasta” i od tamo krenuti prema naselju Kašić.
 
075-Odlazak-prema-zelenom-hrastu
 
076-Prenosenje-zadace-kod-zelenog-hrasta
 
Potom smo otišli u Kašić da iz neposredne blizine vidimo položaj koji bismo trebali zauzeti.
Radilo se o brežuljku dvjesto metara prije trigonometrijske točke 192 Zapadnjuše, koji po mom mišljenju nije imao nikakav bolji taktički položaj od položaja oko njega.
 
072-Zemljovid-Novigrad
 
Nekoliko dana prije nego što smo počeli kopati po polju primijetili smo neprijateljski “ult” kako kopa rovove na trigonometrijskoj točki 192 Zapadnjuše. Samo se na zemljovidu vidjelo da ta trigonometrijska točka dominira u toj pustoši. Međutim, u polju ta se točka nije posebno izdizala u odnosu na ostale vrhove oko nje.
 
077-Razrada-zauzimanja-polozaja-u-Kasicu
 
078-Osmatranje-tog-polozaja
 
No, što se tu moglo, zapovijed je zapovijed.
Sljedećih dana primili smo se lopata, motika i pijuka te počeli kopati rovove do tog položaja.
 
079-Kopanje-transea
 
080-Punjenje-vreca-sa-pjeskom
 
Kako je na tom prostoru bilo dosta brežuljaka koji su se na nekim mjestima samo malo uzdizali, nisu nam pružili neki osobito siguran zaklon. U produžetku tog prostora, na kraju polja, nalazilo se neprijateljsko uporište u naseljima Drače i Veljane. Ta sela bila su na uzvisini i iz njih se moglo vidjeti naše kretnje u neobrađenom polju.
I tako smo prije negoli smo noću počeli kopati rovove do te točke, jednu ekipu iz 3. bojne 7. gbr poslali da osigura prostor kako bismo mogli nesmetano kopati.
Kopanje se nije odvijalo sigurno.
Neprijatelj je uočio da mi na tom prostoru nešto radimo tako da je osim što je po danu intenzivno djelovao po polju i noću znao ispaljivati mine po nama.
To kopanje i utvrđivanje položaja trajalo je nekoliko tjedana.
Trebali smo iskopati dosta zemlje kako bismo tim rovovima mogli sigurnije doći na položaj.
 
Trinaestoga ožujka 1994. godine neprijatelj je dan počeo djelovanjem iz smjera naselja Smilčić minobacačem 120 mm na naselje Kašić. Zatim je strojnicom 12,7 mm i osobnim oružjem iz smjera naselja Smilčić djelovao po našim položajima u naselju Buterini i istovremeno je istim oružjem iz smjera naselja Mandići pucao po naselju Boždarići. Potom je iz smjera naselja Veljane ispalio desetak minobacačkih mina 120 mm na naselje Kašić, potom isto toliko na isti cilj iz smjera naselja Drače. Od tog neprijateljskog djelovanja smrtno je stradao Tonči Jurišić, pripadnik 3. bojne 141. brigade HV-a.
 
Četrnaestoga ožujka 1994. godine neprijatelj je tijekom prijepodneva iz smjera naselja Pozderi djelovao pješačkim oružjem po naselju Kašić. Tijekom poslijepodneva neprijatelj je iz smjera naselja Opačići ispalio nekoliko minobacačkih mina 120 mm na naselje Kašić. Zatim je iz smjera naselja Grgorići djelovao protuzračnim topom tipa “Praga” prema Klancu u pojasu Novigrada. U večernjim satima iz smjera naselja Smilčić ispalio je nekoliko tenkovskih granata na naselje Kašić, a u kasnijim večernjim satima iz smjera naselja Pedići ispalio je nekoliko tenkovskih granata na maslenički most.
 
Petnaestoga ožujka 1994. godine neprijatelj je najžešće djelovao po našim prvim položajima i po civilnim objektima u našoj zoni odgovornosti. Počeo je djelovati po naselju Kašić iz smjera tt 175 Čardak ispalivši tri tenkovske granate, zatim iz smjera Mandića glave tt 192,6 ispalivši četiri tenkovska projektila i nekoliko minobacačkih mina 82 mm, zatim je iz smjera naselja Pozderi ispalio dva projektila iz netrzajnog topa te iz smjera naselja Drače nekoliko tenkovskih projektila. Rano poslijepodne iz smjera Debelog brda, kote 339, ispalio je više od desetak haubičkih projektila 105 mm82 mm te to ponovio iz smjera naselja Smilčić ispalivši minobacačke mine 82 i 120 mm. Najžešći napadi bili su na civilna motorna vozila koja su prolazila preko pontonskog mosta na Novskom ždrilu. Neprijatelj je iz smjera Debelog brda, kote 339, i naselja Karin ispalio četrnaest haubičkih projektila na pontonski most i naselje Maslenica. Djelovao je i po naselju Podgradina iz smjera naselja Narandžići ispalivši nekoliko minobacačkih mina 82 mm. Zatim je iz smjera naselja Grgorići djelovao protuzračnim topom tipa “Praga” prema Klancu u pojasu Novigrada. po užem središtu naselja Posedarje. Potom je djelovao po naselju Buterini iz smjera naselja Barabe ispalivši nekoliko minobacačkih mina
 
Šesnaestoga ožujka 1994. godine od operativnog časnika na izdvojenom zapovjednom mjestu ZPa Split u Zadru dobili smo obavijest da je uočen pokret višecijevnog lansera raketa “oganj” i zbog toga je dana zapovijed o pripravnosti topničkih postrojbi u našoj zoni odgovornosti. Poslije smo taj lanser uočili na Pijevčevu brdu, a potom je krenuo prema naselju Radmanovići, ali nismo primijetili da je bojno djelovao.
Neprijatelj je tijekom dana u više navrata bojno djelovao po našim položajima i uočeni su njegovi određeni pokreti. Počeo je djelovati po naselju Kašić “samohotkom” ispalivši četiri projektila u više navrata iz smjera naselja Drače. Tijekom dana neprijatelj je djelovao strojnicom 12,7 mm i pješačkim oružjem po naseljima Kašić, Boždarići, Pozderi i po području Stošja glavina tt 145. Tom prilikom ranjen je Zlatko Užarević, pripadnik 3./7. gbr “Pume”.
 
U zoni odgovornosti provodili smo utvrđivanje prvih položaja. Obišao sam položaj na Stošji glavini tt 145. Uništili smo dvije neeksplodirane mine 120 mm.
 
Sedamnaestoga ožujka 1994. godine neprijatelj je tijekom prijepodneva započeo djelovati po naselju Kašić iz smjera naselja Smilčić ispalio je desetak tenkovskih projektila i nekoliko minobacačkih mina 120 mm.
U zoni odgovornosti 145. brigade HV-a 2. sektora jedan pričuvni vojnik nije pustio naše časnike u nadzor prvih položaja zbog toga što nisu bili propisno naoružani i opremljeni zaštitnim sredstvima. Radilo se o tome da su pričuvni zapovjednici učili svoje vojnike da nitko ne može ići na prve položaje ako nije propisno opremljen puškom, kacigom, zaštitnom maskom i streljivom. Svi oni koji nisu adekvatno opremljeni, ugrožavaju sigurnost vojnika na prvim položajima, pa bili oni i viši zapovjednici. Dali su naredbu vojnicima da takve vojnike ili zapovjednike ne mogu pustiti u zonu odgovornosti tako dugo dok se ne opreme kako treba. I tom prilikom, kada je nekolicina naših visokih časnika pokušala obići njihove prve položaje, bili su spriječeni.
 
Osamnaestoga ožujka 1994. godine neprijatelj je tijekom prijepodneva počeo djelovati po naselju Kašić, iz smjera naselja Veljane ispalio je nekoliko minobacačkih mina 120 mm, zatim iz smjera naselja Radmanovići ispalio je nekoliko projektila iz “samohotke”, potom iz smjera Brežine tt 208 i naselja Smilčić nekoliko desetaka minobacačkih mina 82 mm, a završio je ispaljivanjem desetak tenkovskih projektila iz smjera naselja Drače. Tijekom dana djelovao je i pješačkim oružjem, posebno po području obrane Novigrada. Primijetili smo ukopavanje neprijatelja na Pijevčevu brdu. Od tih tenkovskih granata lakše je ranjen u lice bolničar, pripadnik 1. bojne 141. brigade HV-a, Mario Mladin.
Tijekom dana izvidnička satnija prebačena je na odmor u Varaždin.
 
Devetnaestoga ožujka 1994. godine neprijatelj je tijekom poslijepodneva počeo djelovati po naselju Kašić iz smjera naselja Drače ispalivši desetak minobacačkih mina 60 mm. Djelovao je strojnicom 12,7 mm te ispalio dvije “maljutke”. Zatim je iz smjera naselja Opačići ispalio nekoliko tenkovskih projektila. Djelovao je i na Grgoriće iz smjera Karina, ispalivši nekoliko minobacačkih mina 120 mm.
 
Dvadesetoga ožujka 1994. godine neprijatelj je tijekom prijepodneva počeo djelovati po naselju Kašić iz smjera naselja Mandića ispalivši tri tenkovska projektila i tri projektila iz “zisa”, a iz smjera naselja Drače ispalio je dvije minobacačke mine 120 mm i dvije mine 82 mm te dvije “maljutke”. Primijetili smo da se neprijatelj intenzivno ukopava na položaju tt 192 Zapadnjuša.
Tog dana stigla je dojava da je neprijatelj na naše položaje ispalio bojne otrove. Nakon dojave odmah smo uputili izvidničku ophodnju iz voda ABKOa. Uzeli su uzorke i osjetili nadražujući miris. Tom prilikom kontaminirana su šestorica pripadnika inženjerijske satnije koji su odmah zbrinuti i poslani na liječenje u Zadar. Po izjavi izvidnika iz voda ABKOa, najvjerojatnije se radilo o nadražljivcu tipa CS. Međutim, kako bismo bili sigurni je li neprijatelj upotrijebio bojne otrove, u Zagreb smo poslali uzorak zemlje.
Pomnom analizom utvrđeno je da nema opasnosti od bojnih otrova. Da je analiza kojim slučajem bila pozitivna, kompletna taktika obrane morala bi se izmijeniti u cilju sprečavanja mogućih iznenađenja neprijatelja.
 
Dvadeset i prvoga ožujka 1994. godine neprijatelj je tijekom prijepodneva počeo djelovati po naselju Kašić iz smjera naselja Veljane ispalivši pet tenkovskih projektila, iz smjera naselja Opačići ispalio je sedam projektila iz “zisa” i tri tenkovska projektila, iz smjera naselja Smilčić ispalio je dvije minobacačke mine 82 mm i četiri tenkovska projektila, iz smjera naselja Drače ispalio je tri minobacačke mine 120 mm, iz smjera naselja Pozderi ispalio je dva projektila iz netrzajnog topa. Na naselje Lakići iz smjera Pozdera ispalio je deset projektila iz netrzajnog topa. Na naselje Islam Grčki iz smjera tt 175 Čardak ispalio je dva tenkovska projektila. Na položaj Stošja glavina tt 145,2 iz smjera naselja Drače ispalio je dvije minobacačke mine 60 mm i djelovao strojnicom 12.7 mm.
U izdvojenom zapovjednom mjestu ZPa Split u Zadru održana je raščlamba s temom “Funkcioniranje operativnog centra ZPa Split”. Raščlambu je vodio zamjenik zapovjednika ZPa Split brigadir Luka Džanko, načelnik stožera ZPa Split brigadir Mirko Šundov i načelnik operativno nastavnog odjela pukovnik Rajko Rakić. Na raščlambi osim časnika iz ZPa Split bili su i predstavnici GS OS RH kao što je bio načelnik operativne uprave GS OS RH brigadir Ivan Tonković i načelnik centra za operativno rukovođenje u GS OS RH brigadir Zvonimir Ambrinac. Uglavnom bilo je riječi o učinkovitom funkcioniranju operativnih centara u GS OS RH, ZPu, brigadi i niže.
 
Dvadeset i drugoga ožujka 1994. godine neprijatelj je tijekom prijepodneva počeo djelovati po naselju Kašić iz smjera naselja Drače ispalivši nekoliko minobacačkih mina 82 mm, iz smjera naselja Opačići ispalio je jedan projektila iz “zisa”, iz smjera naselja Veljane ispalio je dvije minobacačke mine 120 mm. Na naselje Buterini iz smjera naselja Barabe tijekom dana u više navrata ispalio je nekoliko desetaka minobacačkih mina 82 mm. Na kotu 114 iz smjera naselja Romići ispalio je isto tako nekoliko desetaka minobacačkih mina 82 mm. Na Novigrad iz smjera naselja Narandžići ispalio je dvije minobacačke mine 82 mm.
Tijekom dana na gotovo svim položajima neprijatelj je djelovao pješačkim oružjem. Zbog neprijateljskog djelovanja imali smo trojicu ranjenih iz 1. bojne 141. brigade HV-a, a to su Damir Božić, Ante Vukorepa i Ivica Narančić.
Danas su zapovjednici gardijskih brigada imali sastanak kod načelnika GS OS RH u Zagrebu.
 
Dvadeset i trećega ožujka 1994. godine neprijatelj je tijekom prijepodneva počeo djelovati po naselju Kašić iz smjera naselja Veljane ispalivši nekoliko minobacačkih mina 120 mm, iz smjera naselja Opačići ispalio je nekoliko minobacačkih mina 120 mm, iz smjera naselja Drače ispalio je pet minobacačkih mina 120 mm. Na rajon Vreline iz smjera naselja Drače u nekoliko navrata tijekom dana ispalio je trinaest minobacačkih mina 120 mm i dvadeset i dva tenkovska projektila. Na naselje Buterini iz smjera naselja Barabe tijekom dana u više navrata ispalio je četiri minobacačke mine 82 mm. Tijekom dana na gotovo svim položajima neprijatelj je djelovao pješačkim oružjem. Primijećeno je ukopavanje neprijatelja između naselja Klapani i Sv. Martina. Koristio je bager i dva kamiona.
 
Dvadeset i četvrtoga ožujka 1994. godine neprijatelj je tijekom prijepodneva počeo djelovati po naselju Kašić iz smjera naselja Veljane ispalivši tri minobacačke mine 120 mm i dvije minobacačke mine 82 mm, a iz smjera naselja Drače ispalio je pet tenkovskih projektila. Primijetili smo veću skupinu neprijateljskih vojnika, njih oko trideset, kod naselja Drače, Pozderi i Lakići.
 
U izdvojenom zapovjednom mjestu ZPa Split u Zadru održao se sastanak kod zapovjednika. Na sastanku je bio Korade i tamo dobio odobrenje da možemo uništiti tenk koji djeluje iz smjera naselja Drače po našim prvim položajima u području Kašića.
 
Dvadeset i petoga ožujka 1994. godine neprijatelj je tijekom prijepodneva počeo djelovati po naselju Kašić iz smjera naselja Veljane ispalio je dvije minobacačke mine 120 mm i dvije minobacačke mine 82 mm. Tijekom dana na gotovo svim položajima neprijatelj je djelovao pješačkim oružjem.
Nakon odobrenja zapovjednika ZPa Split da se može uništiti tenk koji djeluje po našim položajima oko naselja Kašić, u našu zonu odgovornosti došao je pomoćnik načelnika stožera ZPa Split za protuoklopnu borbu Željan Morović s protuoklopnim raketnim sredstvom “tow” s ciljem da uništi tenk u Dračama. Prvi ga dan nije uspio pogoditi, stoga se to produžilo idućih nekoliko dana. Svaki dan dolazili bi u našu zonu odgovornosti, zauzeli položaj ispod voćnjaka kod groblja u Kašiću i čekali da se pojavi tenk u naselju Drače. Neprijatelj kao da je znao da ga čekamo pa sljedećih nekoliko dana nije izlazio tenkom s tog prostora djelovati po našim položajima. Na kraju je protuoklopna ekipa odustala od čekanja.
 
Dvadeset i šestoga ožujka 1994. godine neprijatelj je tijekom poslijepodneva počeo djelovati po naselju Kašić, iz smjera Čardaka tt 175 ispalio je nekoliko minobacačkih mina 82 mm. Djelovao je s nekoliko haubičkih projektila na maslenički pontonski most.
 
Dvadeset i sedmoga ožujka 1994. godine neprijatelj je u kasnim večernjim satima djelovao po naselju Buterini iz smjera naselja Cvitići strojnicom 12,7 mm. Uočeno je intenzivno kretanje neprijateljskih motornih vozila. S naše promatračnice na tt 105 Zelena glava primijetili smo otkud neprijatelj navodi svoje topništvo. Bili su to promatračnice na tt 85 Glavica i 250 metara lijevo od naselja Meka Draga na samoj obali.
U naše zapovjedništvu došao je načelnik Odjela za operativnonastavne poslove pukovnik Rajko Rakić zbog demobilizacije 1. bojne 141. brigade HV-a.
 
Dvadeset i osmoga ožujka 1994. godine neprijatelj je u kasnim večernjim satima djelovao po naselju Buterini iz smjera naselja Cvitići strojnicom 12,7 mm i ispalio nekoliko minobacačkih mina 120 mm na naselje Kašić.
Tijekom dana iz Varaždina je stigla 2. bojna koja je petnaest dana bila na odmoru. Smjestila se na staro mjesto, u hotel “Miran” u Pirovcu.
 
Dvadeset i devetoga ožujka 1994. godine na položaje na Mađoriji iz smjera naselja Smilčić neprijatelj je ispalio deset minobacačkih mina 82 mm i cijelog dana djelovao je osobnim oružjem po našim prvim položajima.
 
Tridesetoga ožujka 1994. godine neprijatelj je djelovao samo osobnim oružjem po našim prvim položajima.
Obavljena je smjena postrojbi u našoj zoni odgovornosti. S prve crte izvlači se 141. brigada HV-a i odlazi u pričuvu. Njene položaje preuzela je naša 1. bojna i sada ima zonu odgovornosti lijevo: Podgradina tt 90 (uključeno) - kota 104 (uključeno) - naselje Pedići (uključeno) i desno granica 2. sektora.
Isto tako obavljena je primopredaja položaja između 2. i 3. bojne. Druga bojna preuzela je zonu odgovornosti lijevo: Mađorija tt 161,9 (isključno) - zaseok Lakići (uključeno) i desno: kota 98 (uključeno) - Stošja glavina tt 145,2 (isključno). Treća bojna odlazi na odmor u Vodice.
 
Trideset i prvoga ožujka 1994. godine neprijatelj je ispalio nekoliko minobacačkih mina 82 mm na naselje Buterini i uglavnom je djelovao osobnim pješačkim oružjem po našim prvim položajima.
Tijekom dana obavljena je redovita smjena vojnih promatrača UNPROFORa na promatračnici Cipac tt 147 u našoj zoni odgovornosti.
Opet smo dobili zapovijed zapovjednika ZPa Split i isto takvu od načelnika GS OS RH o poduzimanju svih mjera pune bojne spremnosti te sprečavanju mogućih iznenađenja i provokacija neprijatelja, a glede potpisanog sporazuma o prekidu paljbe 29. ožujka 1994. godine.
 
Prvoga travnja 1994. godine neprijatelj je djelovao po naselju Boždarići ispalivši nekoliko minobacačkih mina 82 mm te je djelovao pješačkim oružjem i strojnicom 12,7 mm po položajima u rajonu Novigrada, šume Cerovača, Čardaku tt 175, po naselju Boždarići i Buterini te Stošjoj glavini tt 145,2.
 
Drugoga travnja 1994. godine neprijatelj je u ranim jutarnjim satima djelovao po naselju Boždarići ispalivši nekoliko minobacačkih mina 82 mm iz mjera naselja Barabe, a u kasnim satima primijetili smo kako gore dvije kuće u naselju Grgurići i nismo čuli nikakvu detonaciju.
U ranim jutarnjim satima, u skladu s potpisanim sporazumom, izvukli smo svu težu tehniku i to haubice 122 mm D 30, šest tenkova T 55, 4 BVP, M 80A i jedan BTR 50 PK iz 2. sektora u rajon Sabunike kod naselja Privlake. Tehniku smo maskirali i organizirali osiguranje i protuzračnu obranu naselja.
 
Trećega travnja 1994. godine neprijatelj je djelovao pješačkim oružjem i strojnicom 12,7 mm po položajima u rajonu Novigrada, Stošjoj glavini tt 145,2, po naselju Boždarići i rajonu Paljuv.
 
Četvrtoga travnja 1994. godine neprijatelj je tijekom dana djelovao pješačkim oružjem i strojnicom 12,7 mm po položajima u rajonu Novigrada i naselju Kašić.
 
081-Maskiranje-tehnike
 
082-Osiguranje-tehnike
 
083-Protuzracna-obrana-podrucja
 
Sukladno zapovijedi zapovjednika ZPa Split, a na temelju sporazuma o prekidu paljbe s pobunjenim Srbima, obavili smo izvlačenje bojne tehnike i postrojbi do 30% iz 2. sektora.
Tehniku i streljivo od 20 mm naviše prikupili smo u marini u Sukošanu i u vojarni Šepurine u Zadru.
Skladištenje i prikupljanje tehnike odvijalo se i idući dan.
U planu je bilo povlačenje snaga jedan kilometar unazad i stvaranja druge crte obrane. Isto je trebao napraviti neprijatelj, tako da bi razmak između nas i njih bio ukupno dva kilometra.
Isto tako bilo je zabrana s obje strane kretanja više vozila u krugu od dvadeset kilometara iza prve crte obrane.
To kretanje po planu su nadzirale snage UNPROFORa.
 
Petoga travnja 1994. godine, tijekom izviđanja prvih položaja, od protupješačke mine teško je stradao izvidnik 145. brigade Gabrijel Hunjak.
Taj sam dan na temelju novonastale situacije radio na izradi zapovijedi za obranu 2. sektora.
 
U osamnaest sati zapovjednik ZPa Split u izdvojenom zapovjednom mjestu u Zadru održao je sastanak. Na sastanku se najviše govorilo o skorom izvlačenju snaga s prvih položaja na nove položaje sukladno potpisanom sporazumu.
 
Šestoga travnja 1994. godine vojni promatrači UNPROFORa, časnik za vezu ZPa Split i časnik iz 7. gbr “Pume” obavili su nadzor područja naselja Islama Latinskog i Islama Grčkog.
 
Sedmoga travnja 1994. godine počeo je postupak razdvajanja snaga tako da je 145. brigada HV-a i dijelom 1. bojna 141. brigade HV-a predala svoje položaje našim postrojbama i izvukla se s prvih položaja. 145. brigada HV-a odmah je povučena u Zagreb, dok se 1. bojna 141. brigade HV-a privremeno smjestila u naselje Alići i preuzela položaje ispred naselja Suhovare. Brojno stanje 1. bojne 141. brigade HV-a bilo je 274 pripadnika.
Inženjerijska satnija počela je utvrđivanje druge crte obrane.
 
Osmoga travnja 1994. godine organizirali smo drugu crtu obrane i sada nam je zona odgovornosti lijevo: Novsko ždrilo - Karinsko ždrilo s crtom obrane od Novigrada - tt 146 Cipac - naselje Islam Latinski - naselje Suhovare i desno: naselje Pastuovići (isključno) - naselje Suhovare (uključeno) - tt 152 Vidukin gaj (uključeno).
Ujutro su vojni promatrači UNPROFORa ponovno obišli Islam Latinski.
Cijelu noć i dan radili smo na ukopavanju nove crte obrane kod Islama Latinskog. Kako je bila noć i nismo smjeli paliti svjetla, na jednoj livadi desno od sela u zemlju je propao KN.
 
084-Ukopavanje-KN
 
Zatim smo poslali “ult” da ga izvuče. Na kraju je i on propao u zemlju. Više nismo smjeli riskirati tako da smo po selima pokupili balvane, koje smo podmetnuli pod kotače i tako ih izvukli.
Tog dana u šest sati 2. bojna se kompletno izvukla iz Kašića i Islama Latinskog.
 
Devetoga travnja 1994. godine nastavljeno je ukopavanje prve crte obrane kopanjem rovova, osmatračnica i izrada skloništa.
Ujutro su vojni promatrači UNPROFORa ponovno obišli područje Islam Latinski - Islam Grčki - Kašić i obratno.
 
Desetoga travnja 1994. godine bez najave vojni promatrači obavili su pregled crte bojišnice u našoj zoni odgovornosti.
 085-Izgled-rovova-prema-naselju-Kasic
 
086-Uredeno-skloniste-i-osmatracnica-u-naselju-Buterini
 
Jedanaestoga travnja 1994. godine primijetili smo kako se neprijateljski vojnici šeću po Kašiću i Islamu Grčkom.
Tijekom dana bez najave vojni promatrači obavili su pregled crte bojišnice u našoj zoni odgovornosti.
 
087-Uredeno-skloniste-i-osmatracnica-u-naselju-Islam-Latinski
 
088-Nadzorna-tocka-u-naselju-Islam-Latinski
 
Dvanaestoga travnja 1994. godine vidjeli smo kako se neprijateljski vojnici i civili šeću po Kašiću i Islamu Grčkom.
U nekoliko navrata čula se snažna detonacija iz smjera Kašića i Smilčića.
 
Trinaestoga travnja 1994. godine zamijetili smo kako neprijatelj premješta težu tehniku u svojoj zoni odgovornosti.
 
Tijekom dana helikopter UNPROFORa preletio je preko crte razdvajanja i snimao crtu razgraničenja. U tom cilju ruski vojni promatrač UNPROFORa obišao je područje Novigrada.
U izdvojenom zapovjednom mjestu ZPa Split u Zadru održao se sastanak o izvlačenju s prvih položaja i tome kako napreduje uređenje druge crte obrane. Bilo je riječi kako će se osnovati dvije komisije koje će pratiti tijek izvlačenja. Na čelu komisije koja će pratiti rad brigade u zoni odgovornosti bio je načelnik stožera ZPa Split brigadir Mirko Šundov, dok je na čelu druge komisije, koja će pratiti zonu odgovornosti iza 20 kilometara glede uskladištenja tehnike, oružja i streljiva bio je načelnik ONPa ZPa Split pukovnik Rajko Rakić.
 
Četrnaestoga travnja 1994. godine primijetili smo kako se neprijateljski vojnici i civili intenzivno voze motornim vozilima i prevoze namještaj iz Islama Grčkog i Kašića. Vidjeli smo ih na gotovo svim položajima koje smo do neki dan držali.
Opet je helikopter snaga UNPROFORa preletio preko naše zone odgovornosti, a nekoliko sati poslije vidjeli smo ga iznad naselja Smilčić. Potom su se vojni promatrači UNPROFORa dovezli motornim vozilom iz smjera Islama Grčkog do naše kontrolne točke u naselju Islam Latinski, okrenuli se i vratili u smjeru naselja Kašić. Zatim su se neki drugi vojni promatrači snaga UNPROFORa dovezli do kontrolne točke u naselju Islam Latinski iz smjera Zadra, prošli punkt i produžili prema naselju Kašić. Nakon nekog vremena vratili su se natrag u smjeru Zadra.
 
Petnaestoga travnja 1994. godine opet smo primijetili intenzivno kretanje neprijateljskih vojnika i civila, pješice i motornim vozilima, u pojasu razgraničenja i nekoliko detonacija i požara u tom pojasu. Čak smo primijetili i neprijateljska borbena vozila kako se voze u pojasu razgraničenja. To se ponavljalo idućih nekoliko dana.
U poslijepodnevnim satima vojni promatrači UNPROFORa obišli su područje Islama Latinskog, Islama Grčkog i Kašića, dok su u večernjim satima obišli područje oko Novigrada.
 
Sedamnaestoga travnja 1994. godine iz zapovjedništva ZPa Split došla je posebna nadzorna komisija koja će sukladno zapovijedi koju smo dobili od zapovjednika ZPa Split preispitati stanje postrojbi u obrani, broj ljudi u postrojbama i na bojišnici te način dinamike odmora i zamjene, dnevne aktivnosti, red, rad i stegu, sustav nadzora u postrojbama i stanje logistike.
 
Osamnaestoga travnja 1994. godine u kontrolu skladišta iz Zagreba je došao načelnik Uprave za logistiku u GS OS RH Dragutin Šlopar. Nije imao primjedbi na uskladištenje minsko eksplozivnih sredstava. Kako su se on i naš pomoćnik zapovjednika za logistiku Bačani poznavali iz JNA, a Bačani je veoma dobro znao svoj posao, u tome nismo imali problema.
 
Dvadeset i prvoga travnja 1994. godine također smo primijetili intenzivno kretanje neprijateljskih vojnika i civila, pješice i borbenim motornim vozilima u pojasu razgraničenja i nekoliko detonacija i požara u tom pojasu.
Oko osam sati ujutro nazvala je tajnica zapovjednika ZPa Split i tražila zapovjednika brigade. Kako je Korade spavao u Tribunju, svaki je dan morao putovati, pa u tom trenutku nije bio u zapovjedništvu.
Javio sam se na telefon i rekao joj da zapovjednik trenutno nije u zapovjedništvu i pitao mogu li ja kako pomoći. Nakon nekog vremena rekla mi je da dođem do zapovjednika ZPa Split.
Sjeo sam u auto i krenuo put Zadra. Kako Posedarje nije bilo daleko od Zadra, veoma brzo sam stigao u zapovjedništvo. Ušao sam u zgradu i popeo se na kat kod zapovjednika. Ušao sam u predsobu, a kako je Gotovina običavao imati otvorena vrata svog ureda, vidio sam ga kako okrenut leđima sjedi na stolici i nešto čita. Pozdravio sam tajnicu i pitao je li zapovjednik slobodan.
Gotovina mi je prepoznao glas i prije nego mi je tajnica išta odgovorila, čulo se iz njegove sobe:
“Klek, ulazi!”
Ušao sam u sobu. Tražio je da sjednem.
Sjeo sam leđima okrenut prozoru, radi svježeg zraka.
Primijetio sam da nije dobre volje i izgleda da nešto nije bilo u redu. Prije nego što sam krenuo, upitao sam dežurnog časnika ima li nešto neobično s prvih položaja. Dobio sam odgovor da je situacija redovna, odnosno ista kao i jučer.
Pitao me želim li što popiti.
Kako nisam imao naviku piti kavu, niti sam pušio, ništa nisam naručio.
On je u međuvremenu izvadio cigaretu iz kutije i stavio je u usta. Laganim pokretom pripalio ju je “zippom”. Sve je to radio i ne gledajući što čini. Ti pokreti bili su već automatizirani. Međutim, pogled mu je bio stalno uperen prema meni.
Napokon je postavio pitanje: “Je li nam sva vojska na broju?”
Nakon malo nećkanja potvrdno sam mu odgovorio.
Ponovno je priupitao jesam li siguran.
Tada sam počeo malo taktizirati i govoriti kako nemam neku drukčiju informaciju pa mislim da su nam svi na broju.
Nakon toga rekao mi je kako su nam četnici zarobili dvojicu i zatražio iscrpno izvješće.
Ante Gotovina inače je bio odrješit na svakom sastanku. Nije prošao nijedan sastanak, a da on na kraju nije pitao ima li još kakvih pitanja, iako si nitko nikad nije dopustio taj “luksuz”. Uglavnom su dolazili spremni na sastanke, ali u tim izlaganjima neki zapovjednici, načelnici rodova i struka, znali su otići u detalje nebitne na toj razini.
Kao da su mislili da se na tom sastanku moraju riješiti svi problemi. Na takve probleme Gotovina je znao jednostavno odmahnuti rukom i reći: “Daj taj problem onima koji su ga stvorili.” Međutim, on nije zaboravio o čemu se govorilo jer je iz iskustva znao da se nijedan problem ne smije zaobići. Kao da se držao one stare narodne poslovice: Mali trček prehitavle velika kola. Stoga su se mnogi neugodno iznenadili kad je poslije Ante provjerio je li se taj problem riješio.
Kako sam ga poznavao od početka rata, znao sam njegov sistem rada. I da nisam znao, sigurno si ne bih dopustio bilo kakav luksuz. Jednostavno i bez toga smo odrađivali postavljene zadaće i uvijek smo tražili više nego što smo mi mogli odraditi ili su postrojbe mogle postići.
Mislim da nas je Gotovina veoma brzo zavolio. Premda nam je zadavao zadaću za zadaćom, mi nikad nismo pokušali pronalaziti raznorazne izgovore samo da ne je odradimo.
On je uvijek znao da ćemo obaviti zadaću koju nam bude dao. Nikad se Koradi nije miješao u kadrovska pitanja u brigadi. Držao je da je to stvar zapovjednika brigade i na tome mu je Korade bio zaHV-alan.
Izrazito je cijenio svakog zapovjednika koji je imao inicijativu, svakog načelnika, časnika i dočasnika koji je radio na svom usavršavanju i boljim rješenjima. Isto tako volio je “mangupe” jer je smatrao da s maminim mazama ne može ništa učiniti. I te “mangupe” je vraški znao imati pod kontrolom.
Kad je dijelio zadaće, znao je reći: “Odradi mi to i to i ne pitam te kako ćeš to odraditi.” Držao se onog neformalnog pravila da je u vojsci sve dopušteno, samo se ne smiješ dati uhvatiti.
Uvijek je držao do izgleda vojnika, a svojim izgledom i ponašanjem davao nam je do znanja da prvi korak discipline proizlazi iz toga.
Kad je negdje neki vojnik prekršio disciplinu ili neki napravio drugi lakši ili teži prekršaj, uvijek je tražio odgovornost njegova prvog zapovjednika.
Nije volio intervjue, a još manje javne nastupe. U odnosu na druge visoke vojne časnike bio je pretjerano skroman.
Mještani južne Hrvatske neizmjerno su ga voljeli i poštovali. Bio je s pravom njihov idol.
Kao vojnik, general i zapovjednik bio je više privržen vojnicima, borcima nego svojim najbližim suradnicima. Kad bi se nešto dogodilo, lakše je opraštao vojnicima nego svojim suradnicima. Bio je zapovjednik od kojeg se puno očekivalo.
Odmah nakon toga uputio sam se prema Posedarju.
Korade još nije stigao.
Nazvao sam zapovjednika 1. bojne i priupitao ga je li sve u redu na položajima.
Odgovorio je da je sve u redu.
Ponovo sam ga priupitao je li sve u redu.
Tek tada je rekao kako su njegova dvojica napustila položaj i najvjerojatnije pobjegli doma. Prethodnog dana na brifingu nije htio to iznijeti jer se nadao da će se tijekom noći vratiti. Međutim nisu se još vratili.
Tada sam mu rekao da nisu pobjegli, već su u neprijateljskim rukama, zarobljeni su. Potom sam tražio da napiše izvješće što se s njima dogodilo.
Nakon toga stigao je Korade i ispričao sam mu što se dogodilo. Bio je jako ljut na zapovjednika 1. bojne.
U tom izvješću pisalo je da su Predrag Tomašić i Darko Ferenčić, da bi što bolje utvrdili nove položaje u polju između naselja Podgradine i Islama Grčkog, neoprezno otišli u Islam Grčki po grede i tom prilikom su ih zarobili. Inače, po sporazumu, ni neprijatelj nije smio biti u tom naselju.
Tijekom dana snage UNPROFORa intenzivno su se kretale kroz naše područje u pojas razgraničenja i obratno.
Taj smo dan na punktu u naselju Islam Latinski dočekali zapovjednika kanadskog bataljuna Fischera, koji je razminiravao putove u pojasu razgraničenja. Razlog sastanka bila je dinamika razminiranja putova u pojasu razgraničenja. Na sastanku je bio i načelnik inženjerije 7. gbr “Pume” Dejan Petrović i časnik iz ZPa Split natporučnik Vicković.
 
Dvadeset i trećega travnja 1994. godine našu su zonu odgovornosti obilazili pripadnici 112. brigade HV-a zbog skore primopredaje položaja.
Operativni časnik izdvojenog zapovjednog mjesta ZPa Split u Zadru najavio nam je da su dobili dopis u kojem stoji da će NATOovi borbeni zrakoplovi letjeti iznad naših položaja prema Bosni i Hercegovini te raketirati srpske položaje oko Goražda.
U nadzor razminiranja putova u području Novigrada došao je zapovjednik kanadskog bataljuna Fischer.
Put Novigrad - Sv. Martin u cijelosti je razminiran, a put Novigrad - Grgurići kroz kanjon Drage razminiran je samo s naše strane. Neprijatelj nije dopustio razminiranje puta s njegove strane. Na to je Fischer odgovorio da će s tim u vezi uložiti prosvjed.
U poslijepodnevnim satima u nadzor pojasa razgraničenja stigla su dva vojna promatrača UNPROFORa. Jedan je bio pripadnik oružanih snaga Rusije po imenu Andrej, a drugi je bio pripadnik oružanih snaga Belgije. Prilikom obilaska područja kod Novigrada ruski vojni promatrač tražio je da jednu otpornu točku u blizini rajona Litice pomaknemo unazad, s obrazloženjem da se ta točka nalazi unutar pojasa razgraničenja.
Tijekom dana stanovnicima Novigrada omogućeno je da vide svoje kuće. U obilasku je bilo između 1200 - 1500 civila.
 
Dvadeset i četvrtoga travnja 1994. godine također smo primijetili intenzivno kretanje neprijateljskih vojnika i civila, pješice i motornim vozilima, u pojasu razgraničenja i nekoliko detonacija i požara u tom pojasu. Čak smo primijetili i borbena vozila kako se voze u pojasu razgraničenja.
Tijekom dana snage UNPROFORa intenzivno su se kretale kroz naše područje u pojasu razgraničenja i obratno.
 
Dvadeset i petoga travnja 1994. godine opet smo primijetili intenzivno kretanje neprijateljskih vojnika i civila, pješice i borbenim motornim vozilima, u pojasu razgraničenja i nekoliko detonacija i požara u tom pojasu.
Tijekom dana naši inženjerci zajedno s kanadskim razminirali su put naselje Buterini - naselje Smilčić s naše strane. S druge strane neprijatelj nije dopustio razminiranje puta i drugog puta Novigrad - naselje Pedići.
Tijekom dana snage UNPROFORa intenzivno su se kretale kroz naše područje u pojas razgraničenja i obratno.
 
Dvadeset i šestoga travnja 1994. godine ponovno smo primijetili intenzivno kretanje neprijateljskih vojnika i civila, pješice i borbenim motornim vozilima, u pojasu razgraničenja i nekoliko detonacija i požara u tom pojasu.
Tijekom dana snage UNPROFORa intenzivno su se kretale kroz naše područje u pojas razgraničenja i obratno.
U obilazak 2. sektora došao je načelnik GS OS RH general zbora Janko Bobetko u pratnji zapovjednika ZPa Split Ante Gotovine. U zapovjedništvu brigade Korade je ukratko objasnio trenutnu situaciju na prednjim položajima. Nakon toga prešli su na ostale teme. Među njima je bilo riječi o tome zašto ja ne mogu dobiti viši čin, čin pukovnika. I pri tome je pokazao neke ukaze o dodjeli činova iz 5. gbr među kojima je bilo prijelaza iz satnika u pukovnika. Načelnik nije znao odgovor, već je rekao kako će vidjeti u čemu je problem. Međutim, sljedeći mjesec, 3. svibnja 1994. godine, ukazom Predsjednika, dobio sam čin pukovnika, koji nosim i danas.
I tada je ponovo naglasio da netko od nas dvojice mora ići u Zapovjedno stožernu školu.
Korade mu je na to ponovno odgovorio da ako on ode u školu, ja ću moći zapovijedati brigadom, ali se neću moći nositi s “vanjskim udarcima”. Ja, pak, ne mogu ići u školu zato što nema adekvatne zamjene za mene. Na tome smo stali.
Nakon toga načelnik GS OS RH obišao je neke položaje u naselju Islam Latinski, a potom krenuo u Zadar. U devetnaest sati zapovjednici postrojbi imali su sastanak kod zapovjednika ZPa Split u Zadru.
 
Dvadeset i osmoga travnja 1994. godine obavljena je primopredaja položaja u zoni odgovornosti 1. bojne 141. brigade HV-a u 2. sektoru 7. domobranskoj pukovniji sa zonom odgovornosti lijevo: naselje Alići (isključno) - tt 101 rajon Baštica (uključeno) - tt 145,2 Stošja glavina (uključeno) i desno: naselje Pastuovići (isključno) - naselje Suhovare (uključeno) - tt 152 Vidukin gaj (uključeno).
Time je zona odgovornosti 2. sektora skraćena na zonu odgovornosti lijevo: Novsko ždrilo - Karinsko ždrilo i desno: naselje Alići (uključeno) - tt 101 rajon Baštica (isključno) - tt 145,2 Stošja glavina (isključno).
Sukladno tome 1. bojna 141. brigade HV-a započela je ophodnju prema matičnom zbornom mjestu u Splitu.
Isto tako tog je dana 3. bojna prebačena u Varaždin, gdje će intenzivno provoditi obuku.
 
Dvadeset i devetoga travnja 1994. godine zonu odgovornosti 2. sektora od lijevo: Novsko ždrilo - Karinsko ždrilo i desno: naselje Alići (uključeno) - tt 101 rajon Baštica (isključno) - tt 145,2 Stošja glavina (isključno) predali smo 112. brigadi HV-a iz Zadra i izvukli se u svoje baze uz obalu.
Go to top
Template by JoomlaShine