rdk pume iz varazdinaDeset godina nakon ustrojavanja 7. gardijske brigade “Pume” u Varaždinu, u vrijeme kada su se hrvatske oružane snage preustrojavale u skladu s novim izazovima, kada se 7. gbr “Pume” kao takva gasila, a njezini pripadnici ustrojavali sasvim novu postrojbu pod drugim imenom, osjećao sam potrebu napisati dio njezina bogata ratnog puta u Domovinskom ratu.
Razlog pisanja je vrlo jednostavan: u to smo vrijeme imali vrlo malo autentičnih svjedočanstava iz Domovinskog rata, a vrijeme jednostavno teče kao rijeka i ne obazire se na okolinu, pogotovo nikoga ne čeka i ne ponavlja se. Nas živih sudionika tih događaja je sve manje. Mjerodavne institucije ne zanimaju takva svjedočanstva, a kako smo ratom obranili Hrvatsku na bojnom polju, krajnje je vrijeme da se to zabilježi na dostojan i dugoročan način.
A sve u cilju da se prisjetimo svih onih koji su bili s nama, a nema ih više, svih onih koji su bili s nama, a sada poriču da su igdje bili, svih onih koji govore da su bili svagdje, a nije ih bilo nigdje i svih onih koji su bili s nama i časno su odrađivali svoje zadaće, a sada ih nema nigdje. U tom duhu pisana je ova knjiga “da se ne zaboravi”.
U prvim trima knjigama, “Deset godina poslije”, “Čukovi izvidnici” i “Tigrovi oblaci”, kao autentično ratno svjedočanstvo o Domovinskom ratu nastojao sam prikazati na koji sam način počevši od običnog gardista, zapovjednika 3. pješačkog voda 1. satnije 5. bojne, zapovjednika 1. pješačke satnije 1. bojne, zapovjednika izvidničkog voda 1. bojne te kao zamjenik zapovjednika 5. pješačke bojne, ratovao na zapadnoslavonskom ratištu i južnom ratištu u sastavu legendarne 1. A brigade ZNG-a “Tigrovi” od srpnja 1991. godine do ranjavanja potkraj studenoga 1992. godine i odlaska iz 1. gardijske motorizirane brigade “Tigrovi” na dužnost načelnika stožera, ujedno i zamjenika zapovjednika u novoosnovanoj 7. gardijskoj motoriziranoj brigadi u Varaždinu.
U ovoj knjizi nastojim prikazati svoje daljnje sudjelovanje kao autentično ratno svjedočanstvo o Domovinskom ratu, na koji sam način kao načelnik stožera pridonio ustrojavanju brigade, stvaranju “imidža” brigade te gdje je sve brigada djelovala do mog odlaska u listopadu 1994. godine.
U tom svjedočanstvu nastojao sam što detaljnije, realnije i slikovitije prikazati zbivanja u postrojbi na bojištu i pozadini kako bih se prisjetio svih problema koje smo imali i zaHV-alio svim suborcima s kojima sam ratovao rame uz rame, kojima sam zapovijedao, koje sam susretao na bojištu te na neki način upoznao zainteresirane s tijekom pojedinih operacija i upozorio sve buduće generacije na strahote koje proizlaze iz svakog rata. U tom cilju na samome kraju ovih zapisa o Domovinskom ratu dat ću poruku mladim naraštajima, kao sudionik jednog rata, općenito o ratu. Ova knjiga nije napisana kao prijašnje tri knjige, kao autentično ratno svjedočanstvo o događajima na prvim položajima, već sam pokušao opisati bit i duh borbi na najvišoj taktičkoj razini, na kojoj su se razrađivale dobivene zadaće nadređenih zapovjednika te planirale i provodile zadaće koje smo morali odrađivati na najnižoj taktičkoj razini, u podređenim postrojbama. Pokušao sam što realnije opisati kako smo dobivene zadaće nadređenog zapovjednika planirali organizirati u zapovjedništvu brigade te kako su zapovjednici podređenih postrojbi te zadaće provodili na bojištu.
Nastojao sam opisati i patnje koje su proživljavali mještani u tom dijelu Republike Hrvatske, svakodnevno neprijateljsko granatiranje njihovih naselja, polja i prvih položaja te njihove napore da se zajedno obranimo od neprijatelja. Od odlaska pričuvnika ili domobrana na obrambene položaje, rada na poljoprivrednom imanju ili u nekom poduzeću, do toga kako se odvijala nastava u školama itd.
U ovom, uvodnom dijelu još jednom bih zaHV-alio svim vojnicima, njihovim zapovjednicima i ostalim pripadnicima te onima koji su prije bili u 5. bojni, a zbog raznoraznih razloga su je napustili, na njihovu besprijekornu i požrtvovnu radu u 1. A brigadi ZNG-a “Tigrovi”. Uglavnom, to su bili znani i neznani pojedinci koji su se isticali svojom marljivošću, jednostavnošću u ispunjavanju postavljenih zadaća i oni su najzaslužniji što je donesena odluka da se u sjevernom dijelu Republike Hrvatske, u Varaždinu, ustroji 7. gardijska motorizirana brigada “Pume”.
Stoga ovu knjigu posvećujem njima, poginulima, ranjenima, ozlijeđenima, oboljelima te svim bivšim pripadnicima 7. gardijske brigade “Pume” i svim mještanima na bivšem karlovačkom i zadarskom ratištu te mještanima sjeverne Hrvatske.
 
U Zagrebu 23. prosinca 2002.
 
Autor
Go to top
Template by JoomlaShine