Dvadeset i sedmoga listopada 1993. godine, po zapovijedi zapovjednika ZPa Split Ante Gotovine, do 29. listopada 1993. godine trebali smo preuzeti položaje na vodičkom bojištu od 4. gbr i predati položaje u dosadašnjoj zoni odgovornosti na stankovačkom bojištu 112. brigadi HV-a iz Zadra. Zapovjednik 112. brigade HV-a bio je bojnik Mladen Fuzul, a načelnik stožera bojnik Darko Bijuklić.
 
U tom cilju tog je dana u naše zapovjedništvo došao načelnik stožera 112. brigade HV-a, pa sam mu objasnio cjelokupnu situaciju na prostoru, a na kraju smo obišli nekoliko ključnih točaka u zoni odgovornosti s kojih je mogao vidjeti naše i neprijateljske položaje u cijeloj zoni odgovornosti.
Da bi 1./7. gbr “Pume” mogla izvesti tu zadaću, prije toga smo u 2. sektoru predali položaje i povukli pješačku satnija iz 1. pb i izvidničku satniju. Na tom prostoru bili smo ukupno dva tjedna.
Dvadeset i osmoga listopada 1993. godine po zapovijedi zapovjednika ZPa Split Ante Gotovine preuzeli smo položaje našeg desnog susjeda, od 4. gbr, od naselja Velim do naselja Rasline. Time se 4. gbr izvukla s prvih položaja i otišla na odmor u svoju bazu u Splitu.
Nove položaje preuzela je 1. pb lijevo: od naselja Velim do desno: isključno kota 145 M. Tucanj. Našoj 1. pb pridodaje se i 2. bojna 15. domobranske pukovnije sa sjedištem u Skradinu. Pukovnija se popunjavala s prostora Skradina i Drniša. Njihovo brojno stanje bilo je 440 pripadnika. Ta bojna držala je položaje - lijevo: od uključeno kota 145 M. Tucanj do desno: naselje Raslinje.
U isto vrijeme počela je primopredaja položaja između nas i 112. brigade HV na stankovačkom bojištu. Prilikom primopredaje i primanja novih položaja ostvarena je puna koordinacija između 4. gbr i 112. brigade HV-a.
 
Dvadeset i devetoga listopada 1993. godine završili smo predaju položaja 112. brigadi HV-a na stankovačkom bojištu. Predajom položaja naša 3. pb premjestila se u hotel “Punta Skala” u Vodicama i pripremala se na novi preustroj.
 
Tridesetoga listopada 1993. godine tijekom jutra neprijatelj je iz smjera naselja Čista Velika ispalio četiri minobacačke mine 120 mm na naselje Gačeleze. Nešto poslije ispalio je osam minobacačkih mina na naselje Raslinje. Potom je s kote 191 Zelena glava ispalio četiri projektila iz topa “zis” 76 mm na naselje Dragišići.
 
Trideset i prvoga listopada 1993. godine tijekom jutra neprijatelj je iz smjera kote 191 Zelena glava ispalio dvije minobacačke mine 120 mm na kotu 191 Čardak te je u isto vrijeme iz smjera naselja Krkovići ispalio dvije minobacačke mine 82 mm na kotu 113 Velika Plana.
 
Taj dan opet smo dobili zapovijed da ne smijemo djelovati po neprijatelju. Opet je stupilo neko primirje. Ovaj put smo morali organizirati timove koji će nadzirati poštuje li se prekid paljbe.
 
Prvoga studenoga 1993. godine, u povodu Svih svetih, zapovjednik brigade Ivan Korade položio je vijenac kod križa na varaždinskom groblju u spomen na sve pripadnike 7. gbr “Pume” koji su dali svoj život za domovinu. Isto tako organizirali smo da se najkasnije do tog dana obiđu svi grobovi i zapale svijeće na njima te posjete obitelji poginulih pripadnika 7. gbr “Pume”.
 
Drugoga studenoga 1993. godine tijekom jutra neprijatelj je u nekoliko navrata iz smjera naselja Čista Velika djelovao protuzrakoplovnim topom po koti 166 Gradina i po koti 154 Pešića glavica.
 
Trećega studenoga 1993. godine tijekom jutra neprijatelj je u nekoliko navrata iz smjera naselja Čista Velika djelovao protuzrakoplovnim topom po koti 166 Gradina.
 
Četvrtoga studenoga 1993. godine zbog novog preustroja 3. pb odlazi u vojarnu “Ivan V Drašković” u Varaždin radi preustrojavanja u postrojbu tipa C. U bazi ostaje do daljnjeg. Po novome brojno stanje 3. pb smanjilo se na 122 pripadnika. Bojna će nakon preustrojavanja provoditi obuku u Varaždinu.
 
Petoga studenoga 1993. godine tijekom jutra neprijatelj je u nekoliko navrata iz smjera kote 191 Zelena glava ispalio nekoliko projektila iz topa “zis” 76 mm na naselje Dragišići. Ciljao je kamion koji je dovozio hranu, no nije ga pogodio.
 
Šestoga studenoga 1993. godine u večernjim satima s lijeve strane rijeke Gudače čule su se dvije snažne detonacije. U kasnijim satima zamijetili smo petnaestak motornih vozila kako se kreću smjerom naselje Morpolača - naselje Čista Mala - naselje Čista Velika.
 
Sedmoga studenoga 1993. godine neprijatelj je u nekoliko navrata iz smjera naselja Čista Mala i Velika djelovao protuzrakoplovnim topom po koti 154 Pešića glavica.
 
Osmoga studenoga 1993. godine neprijatelj je u jutarnjim satima u nekoliko navrata iz smjera naselja Čista Mala djelovao protuzrakoplovnim topom po tt 154 Pešića glavica, dok je poslijepodne iz istog naselja na isti položaj ispalio tri minobacačke mine 82 i 120 mm.
 
Devetoga studenoga 1993. godine neprijatelj je u večernjim satima u nekoliko navrata iz smjera naselja Čista Mala djelovao protuzrakoplovnim topom i pješačkim oružjem po naselju Dragišići i po tt 187 Čurkuša.
Po zapovijedi zapovjednika ZPa Split, tijekom večeri još jedan tenkovski vod prebačen je u naselje Debeljak u 2. sektor.
 
Desetoga studenoga 1993. godine neprijatelj je u ranim jutarnjim satima u nekoliko navrata iz smjera naselja Čista Mala djelovao protuzrakoplovnim topom, pješačkim naoružanjem te ispalio pet minobacačkih mina 82 mm po naselju Dragišići, dok je poslijepodne ispalio četiri minobacačke mine 82 mm po tt 113 Velika Plana.
 
Jedanaestoga studenoga 1993. godine u poslijepodnevnim satima, prilikom izviđanja položaja u 2. sektoru, ranjena su dva pripadnika izvidničke satnije od protupješačke mine, gardisti Željko Nesek i Dražen Igrec.
 
Dvanaestoga studenoga 1993. godine neprijatelj je u poslijepodnevnim satima u nekoliko navrata iz smjera naselja Čista Mala djelovao protuzrakoplovnim topom i pješačkim naoružanjem po naselju Dragišići i bilo je zamijećeno premještanje jednog tenka unutar naselja Čista Mala.
Primili smo zapovijed od zapovjednika ZPa Split o apsolutnom prekidu paljbe. Zapovijed se s naše strane u potpunosti poštovala.
 
Četrnaestoga studenoga 1993. godine neprijatelj je u poslijepodnevnim satima u nekoliko navrata iz smjera naselja Čista Mala djelovao protuzrakoplovnim topom i pješačkim naoružanjem po naselju Dragišići i koti 187 Čurkuša.
 
Šesnaestoga studenoga 1993. godine neprijatelj je u poslijepodnevnim satima u nekoliko navrata iz smjera naselja Čista Mala ispalio nekoliko minobacačkih mina 82 mm po tt 191 Čardak.
Prilikom izviđanja prvih položaja u zoni odgovornosti 2. bojne 15. domobranske pukovnije, vojnik Zdravko Peran aktivirao je protupješačku minu od koje je dobio eksplozivne ozljede po nozi.
 
Sedamnaestoga studenoga 1993. godine neprijatelj je u poslijepodnevnim satima u nekoliko navrata iz smjera naselja Čista Mala djelovao strojnicom 12,7 mm po koti 154 Pešića glavica.
 
Dvadeset i drugoga studenoga 1993. godine neprijatelj je tijekom poslijepodneva iz smjera Morpolače ispalio šest minobacačkih mina 120 mm na Stankovce, četiri na naselje Crljenik i dvije na kotu 154 Pešića glavica. Nešto kasnije iz smjera naselja Čista Velika ispalio je osam projektila iz višecijevnog bacača raketa “oganj” u smjeru Pakoštana.
 
Dvadeset i trećega studenoga 1993. godine neprijatelj je u nekoliko navrata iz smjera naselja Čista Mala djelovao strojnicom 12,7 mm po naselju Dragišići i po koti 166 Gradina.
 
Dvadeset i petoga studenoga 1993. godine neprijatelj je tijekom poslijepodneva iz smjera naselja Čista Mala djelovao strojnicom 12,7 mm po tt 145 Tucanj.
 
Prvoga prosinca 1993. godine neprijatelj je tijekom prijepodneva iz smjera naselja Čista Mala djelovao strojnicom 12,7 mm po naselju Dragišići i koti 134 Pešića glavica, dok je u poslijepodnevnim satima ispalio dvije minobacačke mine 120 mm u rajon Palikovača.
 
Drugoga prosinca 1993. godine neprijatelj je tijekom prijepodneva iz smjera naselja Čista Mala djelovao strojnicom 12,7 mm po naselje Dragišići i koti 134 Pešića glavica, a u poslijepodnevnim satima ispalio je tri minobacačke mine 120 mm između tt 187 Čurkuša i tt 159 Bezimeni vis.
Tijekom prijepodneva vojni promatrači UNa obišli su područje u našoj zoni odgovornosti smjerom Vodice - Gačelezi - Zaton.
 
Trećega prosinca 1993. godine stigla je njemačka državna televizija ARD sa zadatkom da snimi reportažu o hrvatskom vojniku. U ekipi su bili: Thomas Morawski, Kornelia Galinec, Zoran Drmkulić i Stanko Herceg. Malo su kasnili zbog toga što su imali problema s dozvolama koje su trebali dobiti od pomoćnika zapovjednika ZPa Split Ivana Zelića. Cilj snimanja bila je izrada dokumentarnog filma o životu jednog pripadnika hrvatskih oružanih snaga prije rata i u vrijeme Domovinskog rata te njegova budućnost nakon rata. Za snimanje su izabrali mojeg bivšeg vojnika Ivu Kneževića, tada pripadnika topničkoraketnog divizijuna.
 056-Ekipa-iz-njemacke-televizije
 
Sljedećih dana snimali su kadrove u Pirovcu i Dazlinama. Ivo Knežević je osam godina nakon toga od teške bolesti preminuo u trideset šestoj godini života.
 
Petoga prosinca 1993. godine na teren se vratio Ivan Korade.
 
Šestoga prosinca 1993. godine neprijatelj je tijekom poslijepodneva iz smjera naselja Čista Mala djelovao snajperom i strojnicom 12,7 mm po Dragišićima i koti 134 Pešića glavica, te je u večernjim satima ispalio četiri minobacačke mine 82 mm po Dragišićima.
 
Sedmoga prosinca 1993. godine neprijatelj je tijekom prijepodneva i poslijepodneva u nekoliko navrata iz smjera naselja Čista Mala djelovao strojnicom 12,7 mm po koti 134 Pešića glavica, te je u večernjim satima ispalio tri minobacačke mine 82 mm po Dragišićima.
Rano ujutro otišao sam u naselje Debeljak provjeriti uvježbanost tenkovske satnije na znak uzbune. Kako su naši tenkisti bili veoma savjesni vojnici, tako je i taj nadzor prošao u najboljem redu.
 
Osmoga prosinca 1993. godine neprijatelj je tijekom poslijepodneva u nekoliko navrata iz smjera naselja Čista Velika ispalio deset minobacačkih mina 82 mm po tt 159, a u večernjim satima ispalio je tri minobacačke mine 120 mm na kotu 194 Bobeštak i Palikovača. Na tu kotu djelovao je i strojnicom 12,7 mm, dok je iz naselja Čista Mala ispalio jednu minobacačku minu 82 mm na tt 188 Glavica. Nešto kasnije po istoj poziciji iz smjera naselja Čista Velika djelovao je strojnicom 12,7 mm.
 
Desetoga prosinca 1993. godine neprijatelj je tijekom ranog jutra iz smjera naselja Čista Mala djelovao strojnicom 12,7 mm po tt 159.
 
Dvanaestoga prosinca 1993. godine neprijatelj je tijekom poslijepodneva iz smjera naselja Čista Mala djelovao strojnicom 12,7 mm po tt 145 M. Tucanj.
 
Trinaestoga prosinca 1993. godine naši su tenkisti ispalili osamdeset osam projektila na brdo Petrim iznad Kakme. Kako je neprijatelj u posljednje vrijeme intenzivno djelovao po Biogradu i okolnim mjestima, a navodili su ga topnički izvidnici s brda Petrim, zapovjednik ZPa Split je zatražio da naši tenkisti djeluju po tom brdu i okolnim brdima na kojima su neprijatelji držali položaje.
 
Četrnaestoga prosinca 1993. godine neprijatelj je tijekom poslijepodneva iz smjera naselja Čista Mala djelovao strojnicom 12,7 mm po tt 187 Čurkuša.
 
Petnaestoga prosinca 1993. godine u posjetu našoj brigadi bili su načelnik Uprave za rodove Hrvatske kopnene vojske GS OS RH general bojnik Ivan Basarac i zamjenik zapovjednika ZPa Split brigadir Rahim Ademi. Svrha posjeta bila je da se Basarac upozna s crtom obrane i postrojbom u cjelini. Međutim, nije dugo ostao u brigadi jer je dan prije bio u nadzoru 4. gbr na novigradskom bojištu i prilikom obilaska prvih položaja u jednom skloništu popio neku čudnu “vodu” tako da mu nije bilo dobro i morao nas je veoma brzo napustiti.
 055-Zemljovid-Vodice.jpg
 
Sedamnaestoga prosinca 1993. godine s punkta u naselju Tišanjska Dubrava, po zapovjedi zapovjednika ZPa Split, povučena je vojna policija.
 
Osamnaestoga prosinca 1993. godine u jutarnjim satima iz smjera naselja Čista Mala čula se jaka detonacija. Neprijatelj je tijekom poslijepodneva iz smjera tt 191 Zelena glava djelovao strojnicom 12,7 mm po tt 191 Čardak i tt 113 Plana, a u večernjim satima iz smjera naselja Čista Mala djelovao je strojnicom 12,7 mm po koti 154 Pešića glavica.
 
Devetnaestoga prosinca 1993. godine neprijatelj je u večernjim satima iz smjera naselja Čista Mala djelovao strojnicom 12,7 mm i ispalio dvije mine 120 mm po koti 154 Pešića glavica.
U ranim jutarnjim satima obavljena je razmjena naših pripadnika koji su bili zarobljeni, Anđelka Modrića i Marijana Androića.
 
Dvadesetoga prosinca 1993. godine neprijatelj je u jutarnjim satima iz smjera naselja Čista Mala djelovao strojnicom 12,7 mm po tt 187 Čurkuša, dok je u poslijepodnevnim satima iz smjera tt 191 Zelena glava djelovao strojnicom 12,7 mm po tt 191 Čardak i tt 113 Plana.
U večernjim satima ispalio je nekoliko mina između kote 154 Pešića glavica i tt 159 Bezimeni vis.
Dvojica promatrača iz EEZa tog su dana obilazila područje u našoj zoni odgovornosti.
 
Dvadeset i prvoga prosinca 1993. godine neprijatelj je u kasnim večernjim satima iz smjera naselja Čista velika ispalio tri minobacačke mine između Palikovače i tt 198 Glavica.
 
Dvadeset i četvrtoga prosinca 1993. godine učenici osnovne škole u Tribunju organizirali su i izveli kraći tamburaški program u zapovjedništvu brigade i čestitali blagdane pripadnicima 7. gbr “Pume”.
 
Dvadeset i petoga prosinca 1993. godine neprijatelj je u večernjim satima iz smjera naselja Čista Mala ispalio dvije minobacačke mine 82 mm na položaj Palikovače. Potom je iz naselja Čista Mala i Velika djelovao strojnicom 12,7 mm po tt 159 Bezimeni vis i koti 154 Pešića glavica.
 
Dvadeset i šestoga prosinca 1993. godine Korade je otišao zrakoplovom u Zagreb.
 
Dvadeset i sedmoga prosinca 1993. godine predsjednik države dr. Franje Tuđman u povodu novogodišnjih praznika priredio je u dvanaest sati primanje za vojni vrh. Na primanju je bio i zapovjednik 7. gbr “Pume” Ivan Korade.
 
Dvadeset i osmoga prosinca 1993. godine prijepodne UNovi promatrači obišli su naselje Gačelezi.
 
Tridesetoga prosinca 1993. godine neprijatelj je u večernjim satima iz smjera naselja Čista Velike ispalio jednu minobacačku minu 82 mm na položaj tt 187. Potom je iz naselja Čista Mala djelovao strojnicom 12,7 mm po tt 159 Bezimeni vis i koti 154 Pešića glavica. Zatim je iz smjera naselja Morpolača ispalio šest minobacačkih mina 82 mm po tt 187 Čurkuša i tt 159 Bezimeni vis. Posljednje djelovanje toga dana bilo je iz smjera naselja Čista Velika, ispalio je četiri minobacačke mine 82 mm po tt 187 Čurkuša.
U naše zapovjedništvo došao je gradonačelnik Šibenika Paško Bubalo i u znak zaHV-alnosti donio darove koje je preuzeo zapovjednik brigade.
 
Prvoga siječnja 1994. godine neprijatelj je iz smjera Čiste Velike ispalio nekoliko minobacačkih mina 60 mm na položaj tt 187 Čurkuša i naselje Dragišići.
 
Drugoga siječnja 1994. godine neprijatelj je iz smjera naselja Morpolača ispalio nekoliko minobacačkih mina 82 mm na položaj tt 198 Glavica i djelovao strojnicom 12,7 mm.
Na redovnom izvješćivanju zapovjednik brigade posebno je istaknuo angažiranost zapovjednika postrojbi svih razina u sprječavanju širenja dezinformacija među pripadnicima te rada na prevenciji uvidom u ostvarivanje racionalnih odnosa, zapovijedanja i kontakata s pripadnicima brigade. Također je istaknuo da je potreban djelotvorniji angažman svih djelatnika postrojbi.
Tog dana stupio je na snagu drugi preustroj brigade. Karakteristika tog novog ustroja bila je ta što nam je bilo dopušteno da ponovno ustrojimo oklopnomehaniziranu bojnu s dvije tenkovske satnije i mehaniziranom satnijom. Opet smo u idućih nekoliko mjeseci radili na izradi nova 1462 prijedloga za raspored. A taman smo nekako završili prijedloge za raspored iz prijašnjeg ustroja.
 
Četvrtoga siječnja 1994. godine počela je obuka pripadnika PZOa na sustavu S2M, “igla”, u Zadru.
 
Šestoga siječnja 1994. godine neprijatelj je tijekom noći iz smjera Čiste Male djelovao strojnicom 12,7 mm po koti 166 Gradina, a tijekom dana u nekoliko navrata minobacačkim minama 82 mm po položajima između tt 187 Čurkuša i tt 159 Bezimeni vis.
Danas prilikom ručka Korade me pitao koristi li načelnica ureda stožera Viky pečate. Odgovorio sam mu da kao načelnica ureda stožera ima pravo koristiti pečate jer joj je to jedan od opisa poslova. Isto tako zanimalo ga je otvara li ona i čita poštu. Na to sam mu odgovorio da čita svu poštu koja dođe do nje, ne da bi pročitala radi informacije, već čita sadržaj da bi ga uvela u urudžbene knjige. Na svaku dolaznu i izlaznu poštu morala je staviti klasu kako bi se u svako doba moglo znati tko je zadužio poštu. K tome, ona je sama radila sav posao, od odlaska po poštu, urudžbiranja i klasificiranja dolazne i izlazne pošte, do slanja pošte kako podređenim postrojbama, tako i zapovjedništvima iznad nas.
Tada mi je zapovjedio da joj zabranim otvaranje pošte, već kad donese poštu, neka je odmah proslijedi njemu.
Primijetio sam da su pitanja bila ishitrena i da to nisu bila njegova pitanja koja je prije toga pomno raščlanio.
Isti dan doznao sam da ih je inicirao njegov pravni savjetnik gardist Darko Žeželj. Inače, on je brat savjetnika za informativnopsihološko djelovanje u zapovjedništvu brigade Branka Žeželja i bio je tek odnedavno u brigadi. Prije toga nije bio ni u jednog postrojbi i to mu je bilo prvo zaposlenje. Na jednom od razgovora Korade ga je ovlastio da kao njegov pravni savjetnik ima pravo uvida u sve dopise koje Korade potpisuje i razgovore koje vodi s podređenim zapovjednicima ili djelatnicima zapovjedništva.
Žeželj je to “bukvalno” sHV-atio i u početku je pregledavao sve dokumente koje je Korade potpisivao i bio prisutan svakom razgovoru koji je Korade imao u zapovjedništvu. Sve dok mu glupim pitanjima nije dojadio. Nakon toga Korade ga je potjerao. Međutim, Žeželj je uvijek pokušavao pronaći neku pravnu zavrzlamu kako bi prišao i objasnio Koradi u kojem grmu leži zec. Tako se ovog puta okomio na pečate.
Nakon razgovora s Koradom potražio sam Žeželja i sreo ga u hodniku na katu. Upravo na katu gdje smo imali ured stožera sa pečatima brigade. Pitao sam je li što spominjao Koradi u svezi s pečatima. Pokušao se izmotavati da nije, ali u jednom trenutku počeo je govoriti da nije mislio ništa loše.
Nisam pričekao da završi, već sam mu rekao da nemam dovoljno vremena da bih ga trošio na njega.
Isto tako sam mu rekao da je Viky prije tri godine došla u gardu, za razliku od njega, i tada se nije bavila papirologijom kao on sada, već je uzela pušku i bila u rovu rame uz rame s ostalim vojnicima. Ne samo u rovu već je sudjelovala u nekoliko uspješnih operacija 1991. godine kao pripadnica 1. A brigade ZNG-a “Tigrovi”.
Pitao sam ga: “A ti, gdje si ti bio u to vrijeme?”
Šutio je.
Vidio sam da mu je dosta i na kraju sam mu samo rekao da se ostavi pečata, inače će imati posla sa mnom.
Poslije toga Viky je donosila Koradi poštu. Katkad ju je ona pred njim otvarala, a često je on sam nekako jednom rukom otvarao poštu ili bi mu netko u blizini pomogao. Međutim, stvar je bila u tome što je on nakon čitanja, poštu često znao odmah, bez uvođenja u prijamnu knjigu, dijeliti onima koji su trebali postupati prema dokumentu. Stoga nam se znalo dogoditi da su se neki originalni dokumenti jednostavno zagubili kod nekoga djelatnika u zapovjedništvu.
Nakon toga postavlja se pravno pitanje: Što je Žeželj pravno na to rekao?
Ništa, samo je šutio.
Sjetio sam se da smo prošle godine, kad smo još imali zapovjedništvo u Biogradu, sjedili za stolom pomoćnik zapovjednika za sigurnosnoinformativne poslove Josip Jurinjak, Korade i ja. Jurinjak je priupitao otkud mi je djevojka Viky.
Odgovorio sam mu da je iz Zagreba.
Na to mi je on kazao da nije iz Zagreba, nego iz Hercegovine.
Priupitao sam ga kako zna za to.
Odgovorio je da zadnji brojevi JMBGa na osobnoj iskaznici govore o tome.
Opet sam mu rekao da su ona i sva njezina braća rođeni u Zagrebu, da žive i rade u Zagrebu, uostalom i sestra joj je u 1. gmtbr “Tigovi” od 1991. godine
Nakon toga više nismo razgovarali o tome.
Cijeli razgovor slušao je Korade i kao da se nije htio miješati. Izgledalo je kao da on zna cijelu priču. Inače, veoma dobro znam što je on tada mislio o Hercegovcima, što je govorio i kako je postupao s njima.
Vjerojatno se to kuhalo od tada.
To je tako trajalo idućih mjeseci, do mog odlaska iz brigade. Viky mu je često znala prigovoriti zbog nepostupanja prema pravilima uredskog poslovanja. Nakon određenog vremena Korade je opet dopustio da ona otvora poštu, uvodi je u prijamnu knjigu i onda mu je donosi na pregled, međutim Viky za inat nije htjela otvarati poštu i nastavila ju je prvo donositi njemu. Pred kraj je tražila da odredi jednu osobu koja bi radila s njom jer kad bi bila odsutna dva do tri dana, došlo bi do kolapsa u prijamu i distribuciji pošte. Nakon toga odredio je nekog vojnika iz 1. bojne kojeg je Viky u idućih nekoliko tjedana podučavala poslu. No, kad je on sHV-atio u što se upušta, tražio je da se vrati natrag u bojnu. I poslije toga, nešto prije nego što smo otišli, Korade je odredio drugu osobu koja je nakon toga ostala raditi poslove urudžbiranja.
U posljednje vrijeme primijetio sam da se Korade nekako čudno ponaša. Više nije bio onako otvoren u razgovorima sa mnom kao prije. Isto tako primijetio sam da su mu se približile i zbližile se s njim neke za mene osobe “sumnjiva” karaktera. U posljednje vrijeme na iznimno visoka ustrojbena mjesta u brigadi postavio je neke djelatnike i tek primljene djelatnike, za koje sam sumnjao da će moći odrađivati zadaće koje će dobivati.
 
Sedmoga siječnja 1994. godine bio sam u posjetu Središtu za obuku gardista u Delnicama. Upoznao sam se s radom zapovjedništva za obuku zapovjednika desetina, vodova i satnija. Od zapovjedništva do instruktora u satnijama bili su pretežno bivši djelatnici 2. gmtbr “Gromovi”. U posjetu je upravo bio i načelnik Odsjeka za ustroj i kadrovske poslove 4. gbr.
 
Osmoga siječnja 1994. godine prijepodne našu brigadu posjetio je zamjenik ministra obrane Josip Juras u pratnji zapovjednika ZPa Split brigadira Ante Gotovine. Korade ga je ukratko upoznao sa zadaćama koje imamo. Poslije su obišli položaje 1. pb u Gačelezima. Inače, Josip Juras je rodom iz Šibenika i želio je vidjeti kako 7. gbr “Pume” drži položaje.
 
Desetoga siječnja 1994. godine sedam zapovjednika iz topničkoraketnog divizijuna upućeno je na topničku obuku u nastavna središta u Bjelovaru i Križevcima, a sedam pripadnika inženjerije, od zapovjednika voda do zapovjednika desetina, upućeno je na obuku u vojarnu u Prečkom.
 
Trinaestoga siječnja 1994. godine i idućih dana neprijatelj je djelovao iz smjera naselja Bubić strojnicom 12,7 mm po koti 195 Čardak i iz smjera naselja Čista Mala strojnicom 12,7 mm po koti 154 Pešića glavica.
 
Dvadeset i drugoga siječnja 1994. godine bez našeg znanja u našu zonu odgovornosti, u naselje Gačelezi, stigla je novinarska ekipa koju je uputio netko iz Ministarstva obrane sa zadatkom da ispita vojnike što oni misle o potpisanom sporazumu o prekidu paljbe i razdvajanju snaga.
Da bi doznali gdje nam je zapovjedništvo, s mobilnog uređaja tijekom puta tražili su tu informaciju i nekoga zvali u zapovjedništvu ZPa Split. Dobili su tražen podatak, i to se otvoreno reklo da nam je zapovjedništvo u Tribunju.
Kako smo mi, a najvjerojatnije i neprijatelj, prisluškivali sve mobitele, tako su operateri ZPa Split uHV-atili tu poruku i proslijedili je zapovjedniku ZPa Split. On je nakon toga nazvao naše zapovjedništvo i kako Korade nije bilo, javio sam se ja. Bio je to vrlo neugodan razgovor za mene i nisam ga uspio uvjeriti da nitko iz zapovjedništva nije pričao ni sa jednom novinarkom, a kamoli spomenuo lokaciju našeg zapovjedništva.
 
Dvadeset i trećega siječnja 1994. godine imali smo skupni trenaž u brigadi. Cilj trenaža bio je uvježbati zapovjedništvo u procesu donošenja odluke. Ovom prilikom koristili smo stvarne položaje koje smo držali i scenarij koji smo od neprijatelja očekivali.
 
Dvadeset i petoga siječnja 1994. godine, po zapovijedi zapovjednika ZPa Split, 2. bojna 15. domobranske pukovnije Skradin predaje svoje položaje 1. bojni 113. brigade HV-a Šibenik. Njihovo brojno stanje je 424 pripadnika. Zapovjednik brigade bio je pukovnik Milan Perković, bivši načelnik stožera 4. gardijske motorizirane brigade.
 
Dvadeset i sedmoga siječnja 1994. godine. Kako prijava kandidata zainteresiranih za specijalističku obuku gardista u Delnicama nije bila uspješna, u GS OS RH osnovana je komisija za izradu prijedloga popune gardijskih brigada. Popuna je išla veoma sporo i to je bio razlog da se osnuje ta komisija, koja bi morala uočiti sve probleme koji su sprečavali da se gardijske brigade brže popunjavaju te predložiti sve mjere za rješavanje problema uspješne popune gardijskih brigada. Donesena je odluka da se ročnici mogu tijekom služenja vojnog roka prijaviti za prijam u gardijsku brigadu. Nakon te odluke dobili smo znatan broj ročnih vojnika koji su nakon odsluženja vojnog roka pristupili gardi.
 
Dvadeset i devetoga siječnja 1994. godine bio sam na topničkom gađanju u Jadrtovcu. Gađalo se iz “zisa” i protuoklopno navođenih raketa. I to bojno gađanje organizirao je pomoćnik načelnika stožera za protuoklopnu borbu ZPa Split Željan Morović. Na vježbu je došao i zapovjednik ZPa Split Ante Gotovina. Bio je zadovoljan onim što je vidio tijekom gađanja.
 
Četvrtoga veljače 1994. godine neprijatelj je tijekom prijepodneva iz smjera naselja Čista Mala djelovao strojnicom 12,7 mm po koti 187 Čurkuša i tt 159 Bezimeni vis.
 
Petoga veljače 1994. godine u službenom posjetu našoj brigadi bio je vojni ataše Savezne Republike Njemačke u Republici Hrvatskoj Peer Schwan u pratnji pomoćnika zapovjednika ZPa Split za informativnopsihološku djelatnost bojnika Ivana Zelića.
Obišli su prvu crtu bojišta i boravište brigade te je obavljen razgovor u zapovjedništvu brigade.
Na večer sam krenuo na teren.
 
057-Razgovor-u-zapovjednistvu-brigade-u-Tribunju
 
Sedmoga veljače 1994. godine Korade je otišao u Zagreb. Posudili smo jedan MGL iz 55. domobranske bojne Benkovac. Korade je taj MGL nosio nekom svom znancu, privatniku iz Zagorja koji je bio zainteresiran da ga proizvodi.
 058-Obilazak-terena
 
Osmoga veljače 1994. godine u zoni odgovornosti 1. bojne 113. brigade HV-a u minskom polju ranjeni su njihov zapovjednik 2. bojne satnik Milan Bošić, zamjenik zapovjednika 3. satnije 2. bojne vojnik Miro Petković i vojnik Jozo Peko.
Prijepodne u devet sati bio je sastanak kod zapovjednika ZPa Split. Na sastanku je bilo rečeno kako nam je odobreno da odemo na odmor u Varaždin od 16. veljače do 6. ožujka 1994. godine, a nakon odmora preuzimamo položaje 2. sektora.
 
Devetoga veljače 1994. godine bio sam u Splitu na sastanku o stambenoj problematici. Sastanak se održao u luci Lora. Na sastanku su uime Ministarstva obrane bili zamjenik ministra obrane Josip Juras i pomoćnik ministra obrane za informativnopsihološko djelovanje Drago Krpina, zatim zapovjednik ZPa Split Ante Gotovina, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice Sveto Letica, zapovjednik južnog ratišta Nojko Marinović te ostali zapovjednici brigada, samostalnih bojni, baza i satnija na tom prostoru. Govorilo se o stambenoj problematici u Hrvatskoj vojsci. Netko je rekao da Ministarstvo obrane raspolaže sa 38.000 stanova i da ih je trenutno oko 10.000 praznih te da je oko 3000 stanova pravilno dodijeljeno. Nakon te izjave nastala je žustra rasprava koja je na neki način utjecala na to da sastanak znatno prije završi. Bilo je tu govora da se napravi revizija dodjele stanova, da se osnuje nova komisija za dodjelu stanova i komisija za nadzor rada komisije za dodjelu stana sastavljena od časnih i uglednih ljudi itd.
 
Desetoga veljače 1994. godine primijećena je neprijateljska skupina kako se približava našim prvim položajima u naselju Dragišići. Pripremljena je zasjeda, ali neprijatelj nije išao do kraja.
Poslije toga naši inženjerci popravljali su i postavljali minsko polje ispred naselja Dragišići i na stazu kojom se približavala neprijateljska skupina. Tom prilikom ranjeni su Roman Šule, Slobodan Vuković, Željko Orač te je teže ranjen Milan Gajević. Svi su prebačeni u MC Šibenik. Roman Šule vraćen je u postrojbu, a ostali su zadržani na liječenju.
 
Jedanaestoga veljače 1994. godine s izdvojenog zapovjednog mjesta ZP Split u Zadru javljeno nam je da je nastupio apsolutni prekid paljbe, kojeg se moramo strogo pridržavati.
 
Dvanaestoga veljače 1994. godine obavljeno je izvlačenje voda haubičke bitnice 105 mm s područja Lukovi u 2. sektoru. Pripremali su se za primopredaju kompletne zone odgovornosti i odlazak na prvi odmor u Varaždin. Sljedećih dana obavljena je primopredaja topa MT 12 100 mm sa 113. brigadom HV-a te RAKa 128 mm s OSom Šibenik.
 
Petnaestoga veljače 1994. godine izvršena predaja cjelokupne zone odgovornosti 113. brigadi HV-a Šibenik i bojni “Matija Vlačić”. Zapovjednik bojne “Matija Vlačić” bio je Ante Žoni Maksan. Predali smo im sve teže streljivo i drugu vojnu opremu koja se nalazila na položajima.
Go to top
Template by JoomlaShine