Osamnaestoga kolovoza rano u jutro dobio sam zapovijed da se s vojskom uputim u selo Suše, jer su opet napušteni neki naši položaji koje je držala pričuvna postrojba.
Pozvao sam gardu u Trsteno. Na brzinu su se spremili i dovezli do Malog Zatona. Od tuda smo zajedno krenuli, prvo prema selu Osojniku, a potom za selo Suše.
U Osojniku nas je čekao brigadir Kontrec. Prilikom vožnje kod ulaza u selo Slivnica - Boban lijevo pokraj ceste vidio sam uništeni kamioni i razbacane stvari oko njega. Preko puta sam uočio četiri postavljena križa na kojima je pisalo s lijeva na desno Bato, Markica, Bobo, Tomo.
 
013-film---Mjesto-gdje-su-stradali
 
Poslije sam saznao da su to bili Boro Bandić, Roso Markica - Visky, Tomislav Skočibušić - Tomo i Stipe Ursić - Bato pripadnici 156. brigade HV. Ta postrojba se tada popunjavala s prostora Makarske, Vrgorca i Metkovića. Poginuli u zasjedi, kad su odlazili na intervenciju prema svojim prvim položajima. Kada i kako su točno poginuli govori jedno neprijateljsko izvješće koje su sastavili “borci” čete “Bobani” iz sastava 472. motorizirane brigade te ga predali komandi hercegovačkog korpusa: “U međuvremenu, borci naše čete su izveli više uspješnih akcija. Petog jula su u selu Slivnica nakon što su prošli pored dva ustaška položaja uništili kamion i ubili četvoricu ustaša.” .....
Uvjek sam neke uvjeravao i govorio: “Pa valjda neće mene”. No trebam biti uvijek oprezan, kad se vozim tim malo asfaltiranim, a više šljunčanim putom. Iza svakog kamena, grma, zavoja, usjeka mogu nam postaviti zasjedu i možemo završiti kao ovi naši vojnici. Položaji su se držali po vrhovima glavica. Zasjede su se postavljale u podnožju glavica obično noću, a nekada se to radilo i danju. No, neprijatelj se vrlo dobro snalazio u prostoru i malo bolja skupina uvijek je mogla proći negdje između nas. Uvijek smo morali biti jako oprezni i nikad nismo mogli reći: “Ovdje smo sigurni”. Pošto sam tada više bio u vozilu nego na položajima, imao sam velike šanse da tako i stradam. Morao sam uvijek imati sa sobom pištolj i po mogućnosti pušku te vozača na raspolaganju. No, ja s tim vozačima nisam ni tada ni poslije imao sreće. Na nekim mjestima je ispalo da sam morao više paziti na njih nego oni na mene.
Čim sam stigao u Šuše dobili smo obavijest o napuštena tri položaja. Napustila ga je pričuvna postrojba koju ni ovaj put ne bih navodio.
Podijelio sam naš sastav na četiri ekipe. Prva ekipa u sastavu “Oblaka 40” i “31”, nakon nekoliko minuta zauzela je napušteni položaj na Vučkovcu, tt 728. Neprijatelja nije bilo na tim položajima. Naši su bez problema zauzeli položaje. A i razlog tako brzog zauzimanja je bio i taj što su naši gardisti ove položaje prvi zauzeli jer su dobro poznavali teren. Drugi položaj na koti 709 zauzeo je “Oblak 33” isto tako bez problema. I treći položaj Ročište, tt 709 su naši gardisti zauzeli bez otpora. Četvrta ekipa imala je zadaću da bude u pripravnosti.
Po mojim kasnijim spoznajama uzrok i tijek napuštanja ovih položaja bio je sljedeći:
Jedna naša izvidnička pričuvna postrojba iz sastava postrojbe koja je držala crtu uputila se na neprijateljsko područje s ciljem da prikupi neke nove obavještajne podatke o neprijatelju. Dok se postrojba nalazila u neprijateljskom prostoru, na prvoj je crti u međuvremenu izvršena primopredaja položaja. Matična postrojba izgubila je kontakt sa svojim izvidnicima i nisu im mogli javiti za navedenu promjenu. Nova postrojba koja je preuzela položaj bila je obaviještena za tu skupinu izvidnika i upozorila svoje vojnike na položajima.
Međutim, izvidnici u neprijateljskom prostoru bili su otkriveni i u kratko vrijeme razbijeni. Morali su se pojedinačno izvlačiti prema našim položajima. Neprijatelj je neke naše izvidnike ranio i nastala je borba za goli život. Skoro se svaki izvidnik vraćao prema našim položajima na svoj način. Na još veću nesreću njihov sustav veze po otkrivanju bio je u kvaru i nisu mogli javiti da su otkriveni. I tako, dok su se približavali našim prvim položajima, naše pričuvne snage koje su se nalazile na položajima je iznenadilo kako oni bez problema razminiravaju naša minska polja i ulaze u naš prostor. Kako se pri tome još puškaralo, neprijatelj je tjerao naše izvidnike prema našim položajima.
Za to vrijeme iz jednog položaja netko od naših je uzvratio ne znajući što se zbiva. Nastalo je opće puškaranje. Neki naši položaji do našeg dolaska još nisu bili vraćeni.
Tada smo se mi uključili. Dok smo s dijelom snaga iz 5. bojne radili na vraćanju položaja ispred Šuša, na našim drugim položajima u području sela Kutina, neprijatelj je izveo pješački i topnički napad. Naši su neprijatelja odvratili od napada i pri tome je bio teže ranjen samo jedan gardist iz 2. satnije, Stjepan Škriljevečki. Isto tako na teren, nakon odmora, stigli su brigadni izviđači.
Njihov je zapovjednik bio Rene. Kako više nismo imali dovoljno odmornih gardista, dobili smo odobrenje da se oni mogu upotrijebiti kao gardisti.
Nakon što smo zauzeli izgubljene položaje, i stanje se stabiliziralo, dobio sam zapovijed da se vratim u bazu.
Budući da smo u zadnje vrijeme gubili naše položaje, zapovjednik je odlučio da ostatak naše ekipe smjesti u selo Grepce, kao pripravnost.
U bazi sam stigao u dvadeset sati i odmah smo morali otići na sastanak kod zapovjednika južnog bojišta.
Na sastanku je s naše strane bilo sve prihvatljivo. No general Bobetko je opet bio odrješit i odlučan da se neki zapovjednici brigada trgnu i da počnu raditi svoj povijesno odgovoran posao. Bilo je primjedbe da su neki iz jedne pričuvne postrojbe napustili položaje Lisnik i Ilijino brdo, zatim da je u nekim pričuvnim postrojbama bilo sve u redu do toga da je jedna pričuvna postrojba imala nerješive logističke probleme. Najznačajnije je bilo to da je general Bobetko donio odluku i zapovijed da se u Dubrovniku uvede policijski sat za vojnike od 22.00 do 05.00 sati.
Tu odluku donio je iz više razloga, a ja sam smatrao da ju je trebao donijeti i ranije. Mi smo dobili odobrenje da našu postrojbu, koja je držala položaje Kopilj brdo, tt 556; kotu 340; Ovču, tt 497 i Lastvo u okolici Kutine zamijeni 2. A brigada ZNG-e i da brigadni izviđači 1. A brigade ZNG-e zamijene 2. A brigadu ZNG-e na položajima Veliki Kiper, tt 734; Rojno, tt 699 i Stol, tt 686.
 

 
Devetnaestoga kolovoza ujutro nazvao sam Papsta u svezi električnom energijom u Mokošici. Jedan dio naše vojske se smjestio u Mokošici. Trebali smo priključiti električnu energiju u kuće gdje smo bili smješteni.
Danas sam imao malih problema s našim izviđačima. Djelovali su mi neodgovorno. Najupečatljiviji među njima bila su dvojica koja su poslije ipak kako-tako i dalje radili svoj posao, samo ne onako kako sam ja mislio da su mogli.
Potom sam otišao u Kutinu da vidim kako teče preuzimanje položaja. Zamjena je malo kasnila, ali je na kraju ipak završena u dogovorenom vremenu. Drugoj brigadi predali smo pet položaja koje smo držali. Nakon toga 1. i 2. satnija te minobacačka bitnica otišli su na zasluženi odmor u Mokošicu.
Istovremeno, dok se odvijala smjena postrojbi između naše 5. bojne i djela iz 2. A brigade ZNG-e na položajima ispred sela Kutine odvijala se smjena postrojbi između dijela 2. A brigade ZNG-e i brigadnih izviđača naše brigade. Više nismo imali dovoljno gardista da preuzmemo te položaje stoga su ga morali preuzeti brigadni izviđači. Druge alternative nije bilo.
Kad sam se uvjerio da smjena postrojbi u selu Kutini ide po planu, otišao sam u selo Bukanje da se uvjerim ide li tamo smjena postrojbi po planu između 2. A-brigade ZNG-e i naših brigadnih izviđača. I tu se zamjena položaja odradila prema planu. Za to vrijeme neprijatelj je u nepravilnim vremenskim razmacima djelovao po čitavom području. S naše strane ranjenih nije bilo.
Danas smo predali položaje u selu Kutini, primili položaje oko Velikog Kipera. I dalje smo držali položaje oko sela Suše te s jednim dijelom postrojbi bili u pripravnosti u selu Grepcima.
 
Djelovanje minobacača
 
Dvadesetoga kolovoza, radi topničke potpore brigadnim izviđačima na Velikom Kiperu, tt 734; Rojno, tt 699 i Stolu, tt 686, našu minobacačku bitnicu izmjestili smo na paljbene položaje u selu Bukanje. Zapovjednik minobacačke bitnice bio je Vladimir Jozanović. On je dobivene zadaće odrađivao sporo, ali na neki način uvijek na vrijeme. Kad je minobacačka bitnica u pitanju, oni su mi ostali u sjećanju da su uvijek tražili nešto posebno. Uglavnom, imao sam osjećaj da smo ih morali na neki način “tješiti”, tretirati bolje nego pješačke satnije. To naravno kod mene nije “palilo”. Za mene je zapovjednik pješačke postrojbe i pješak ostao i dalje središte svih uspjeha i neuspjeha. Njihov sastav se najviše mijenjao. Uglavnom u narednom periodu u njihov sastav će ući još neki naši pripadnici koji više nisu mogli odrađivati teške pješačke poslove.
U minobacačkoj bitnici tih dana bili su: Srečko Bačak, Dragutin Barbir, Siniša Bedenic, Željko Benković, Dragutin Čehulić, Franjo Ćuk, Kruno Fic, Tomislav Fiškuš, Željko Habunek, Dragutin Hanjš, Davor Jambrošić, Ivan Juričinec, Ivan Kovačević, Željko Lončar, Josip Merlak, Franjo Novačić, Stjepan Papec, Josip Pavličević, Josip Pavlinek, Miroslav Sajko, Miljenko Simić, Mladen Štefulj, Stjepan Tkalec, Darko Tomić, Mehmed Uka, Zvonko Virag, Marijan Zebec i Franjo Žnidarić. Oni se nisu ni uspjeli ukopati u Bukanjama, a već su trebali na zahtjev izviđača djelovati po neprijatelju.
Rano ujutro sam otišao vidjeti kako su se smjestili i kako će izgledati potpora. Na paljbenim položajima naša minobacačka postrojba nije bila u kompletnom sastavu, jer je pola ljudstva bilo na odmoru u Mokošici, a druga polovica na položaju. To je vrlo dobro funkcioniralo, premda se zadaća pješačkih postrojbi i minobacačke bitnice ne može uspoređivati. Pješaka je i u drugim bojnama bilo najmanje dok su ostali rodovi bili vrlo dobro popunjeni. Nije mi bilo drago što je to tako, no nisam si mogao pomoći.
Poslije sam otišao u selo Šuše kod zamjenika zapovjednika 3. satnije Tome Galića. Stanje kod njega je bilo dobro. S njim sam otišao na Ročište, kotu 709. Izvidio sam naše i njihovo područje. Tom prilikom smo na Zelenikovcu, tt 738 primijetili neprijatelja kako utvrđuje obrambene položaje.
Poslije podne sam se vratio natrag u bazu. Dobio sam obavijest da su naši s kote, gdje sam bio, “skinuli” jednog neprijateljskog vojnika. Navečer je iz Varaždina stigao kombi s cigaretama, sokovima i drugim stvarima. Imali smo vrlo dobru suradnju s privrednicima iz sjeverozapadne Hrvatske.
 
Dvadeset i prvoga kolovoza stanje je bilo kompletno pod kontrolom. I danas sam obilazio položaje. Prvo sam bio u selu Pobrežje kod naše veze i saniteta. Vezom je zapovijedao i to izuzetno profesionalno Ivan Čorba. S njim nisam nikad imao problema.
 
015-film---Smjestaj-desetine-veze-i-saniteta
 
016-Odlazak-na-zamjenu
 
On je isto tako došao prije mene u ZNG-e. Njega sam opisao u prvoj knjizi “Deset godina poslije”. Desetina veze bila je u sastavu: Mario Ilijevski, Danijel Kadi, Darko Knez, Mario Kušter, Jadranka Poljak i Bojan Rijavec.
Sa sanitetskom skupinom na prvim položajima zapovijedala je Andrea Nuić. I ona je izuzetno dobro radila svoj posao.
Nastavio sam dalje prema prvoj liniji. U isto vrijeme izvodila se zamjena položaja brigadnim izviđačima. Izviđače je zamijenila naša postrojba.
Dok sam putovao i snimao, pokraj Osojnika sam vidio naše protuzrakoplovno oružje na položaju.
 
017-film---Protuzrakoplovno-oruzje-na-polozaju
 
Oko deset sati stigao sam u selo Bukanje kod naših minobacačkih položaja. Posada se još ukopavala. Teren je bio kamenit i trebalo im je dosta vremena da kvalitetno ukopaju minobacače.
 
018-film---Samohotka-na-polozaju-na-ulazu-u-Osojnik
 
019-film---Ukopavanje-minobacaca
 
Ubrzo sam se uvjerio da je na prvim položajima sve u redu i vratio se natrag u bazu. Poslije smo dobili obavijest da je navečer sastanak kod zapovjednika južnog bojišta, generala Bobetka.
Na sastanku je general i dalje tražio odgovornost zapovjednika i disciplinu vojnika.
Bilo je riječi da u Dubrovniku ima previše vojske i ponovio da je na snazi policijski sat. Sljedeći dan na prvim položajima je bilo sve u redu. Interventna skupina i dalje se nalazila u pripravnosti u selu Grepci. Neprijatelj je i dalje topnički djelovao po nama.
Imali smo jednog ranjenog gardistu, Dubravka Brodara na Rojno, tt 699.
 

Dvadeset i trećega kolovoza brigadnim izviđačima dali smo na uporabu dva šarca M53. Njihovi brojevi su bili A 10683 i O 47462 i jedan sanduk strjeljiva.
Oni su danas preuzeli položaje oko Velikog Kipera od naših gardista.
Prije podne sam bio u zapovjedništvu južnog bojišta.
Tamo sam se dogovorio s Kontrecom da poslije podne odemo na Veliki Kiper, tt 734. Njega je zanimalo kako se drže položaji i kakvo je stanje u prostoru.
 
Susret s Dragom
 
Kad sam se vraćao u bazu, slučajno sam se susreo sa svojim prijateljem iz djetinjstva Dragom Sršanom.
 
 021-film---Razgovor-s-Dragom
 
On je iz temeljne policije u Čakovcu prešao u specijalnu policiju Policijske uprave Varaždinu, smještene u Čakovcu.
Držali su razne punktove prema Cavtatu.
Bili smo sretni što smo se sreli.
Imao je nekoliko sati slobodnog pa smo iskoristili vrijeme i odvezli se izvan Dubrovnika prema Cavtatu. Tom prilikom razgovarali smo o starim danima iz djetinjstva.
Nakon razgovora svatko se vratio na svoju zadaću. Dogovorili smo se da ćemo se još koji put naći. Razmijenili smo brojeve telefona.
Čim sam se vratio u zapovjedništvo u Mokošici otišao sam provjeriti jesu li sva vozila uredno parkirana tamo gdje je Korade zapovjedio. Pozvao sam zapovjednika logističkog voda ili kako se tada zvalo pozadinskog voda Stanislava Hudjeka i zapovjednika desetine Dražena Conara da provjerimo vozni park. U logističkom vodu bili su još: Divljak Dubravko, Grabar Damir, Jagorinec Bojan, Jakupec Željko, Kaniški Mladen, Lotar Ivan, Rajh Renato, Sabol Mladen, Šincek Stanko, Zadravec Mario i Žugec Nenad.
 
022-film---Parkirana-vozila-5-bojne
 
Korade se složio da sva vozila koja imamo, a koja nisu na zadaći, budu parkirana na jednoj livadi uz more blizu našeg zapovjedništva. Na taj način smo imali vozače i vozila na jednome mjestu i to blizu nas. Način rada se jako razlikovao u odnosu na prijašnju 1. bojnu u kojoj sam donedavno bio.
Nakon toga spremio sam se i otišao u Bukanje. Tamo sam pričekao Kontreca. Kad je stigao, počeli smo se penjati prema Velikom Kiperu, tt 734. S nama na položaju bio je Matenda, djelatnik zapovjedništva južnog bojišta i jedan zapovjednik iz vojne policije kojemu se imena ne sjećam.
On je imao zadaću izviditi teren, jer je njegova postrojba trebala u narednim danima dobiti jednu specifičnu zadaću na tom prostoru.
Nakon određenog vremena popeli smo se na vrh. Brigadni izviđači su se nalazili tamo gdje su i izvješćivali da se nalaze. Kako je vrh dominirao uokolo, pogled je bio veličanstven. Na tom položaju smo bili neko vrijeme.
Kad smo utvrdili na zemljovidu naše i neprijateljske položaje, spustili smo se u selo Bukanje, da bismo se potom vratili u bazu.
 

Sljedećih dana neprijatelj je i dalje topnički djelovao po našim položajima. Tih dana nekoliko je brigadnih izviđača uganulo stopalo, tako da su završili u stacionaru i nekoliko dana morali mirovati.
Na Veliki Kiper smo poslali prateći vod na motrenje područja. Oni su trebali motriti područje i navoditi naše minobacače na neprijateljske položaje. Zapovjednik voda bio je Ivan Bujan. Prateći vod bio je u sastavu: Božo Bahat, Mislav Hum, Josip Jurić, Srećko Majhen i Nedeljko Pretković.
Također sam posjetio naše položaje minobacača u Bukanjama. Oni su u kratkom vremenu potrošili dosta mina 82 mm i tražili su popunu.
Na to sam im odgovorio da moraju biti umjereni prilikom davanja topničke potpore, jer tih vrsta mina imamo jako malo.
Go to top
Template by JoomlaShine