Poštovana/i čitateljica/čitatelju, 

moje ime je Ratko Dragović – Klek, autor sam pet knjiga i fotomonografije koje možete pročitati, pogledati i proživjeti, a koja su autentično svjedočanstvo hrvatskog dragovoljca i branitelja Domovinskog rata i ratnog vojnog invalida.

Ukratko o meni:

Rođen sam 1970. godine u Čakovcu u Međimurju (Hrvatska).

Moj ratni put započinje u travnju 1991. godine, kada se prijavljujem u Ministarstvo unutrašnjih poslova RH te u srpnju 1991 bivam primljen u 1. A brigadu ZNG “Tigrovi”. Za vrijeme Domovinskog rata, do 1995. godine bio sam u 1. A brigadi ZNG „Tigrovi“, 7. gardijskoj brigadi „Pume“ i 156. domobranskoj pukovniji (Makarska) gdje sam prošao sve razine i obnašao dužnosti od gardiste, zapovjednika pješačke desetine, zapovjednika pješačkog voda, zapovjednika izvidničkog voda, zapovjednika pješačke satnije, zamjenika zapovjednika pješačke bojne, načelnika stožera te ujedno i zamjenika zapovjednika gardijske brigade, zapovjednika pukovnije, zapovjednika Zbornog mjesta, zapovjednika Operativne skupine te stožernu dužnost na razini Zbornog područja u Oružanim snagama Republike Hrvatske.
Tijekom Domovinskog rata dodijeljeni su mi činovi poručnika, satnika i izvanredno bojnika 1992. godine, čime sam postao najmlađi bojnik Hrvatske vojske, sa svega 22 godine. Dvije godine kasnije, 1994. unaprijeđen sam u čin pukovnika Hrvatske vojske, čime također postajem jedan od najmlađih pukovnika Hrvatske vojske.
Zbog zasluga u Domovinskom ratu dodijeljena su mi državna odlikovanja Red Nikole Šubića Zrinskog i Red hrvatskog trolista te odličja Spomenica domovinske zahvalnosti i Spomenica Domovinskog rata. Tijekom Domovinskog rata, na Južnom bojištu sam stradao od protupješačke mine, čije posljedice osjećam i danas.

Gledajući unatrag, jasno je da su ti događaji ostavili neizbrisiv trag na sve nas koji smo sudjelovali. Borili smo se ne samo protiv neprijatelja na bojištu, već i protiv unutarnjih previranja i osobnih demona. Naša borba bila je dvostruka – obrana teritorija i očuvanje duha naroda. Rane su još svježe, ali vrijeme prolazi, i potrebno je ostaviti zapis za buduće generacije. Nadam se da će moja priča poslužiti kao podsjetnik na sve ono što smo prošli i kao opomena da ne zaboravimo težinu trenutaka koje smo preživjeli.

Pisana riječ ima moć da očuva sjećanja i prenese iskustva. Zato se nadam da će ove knjige biti svjetionik istine u moru zaborava i dezinformacija. Naša povijest je ispunjena herojstvom i žrtvama, i moramo se pobrinuti da se istina nikada ne zamagli. Naše priče, ispričane iz prve ruke, su mostovi ka budućnosti koja će, nadam se, biti bolja i pravednija.

Kroz ove stranice, čitatelji će imati priliku osjetiti težinu odluka koje smo donosili, hrabrost koja nas je vodila, i snagu zajedništva koja nas je održala. Neka naša priča bude inspiracija i opomena, jer zaborav je najveći neprijatelj pravde i slobode. Svaki izgubljeni život, svaka prolivena suza, svaka bolna uspomena zaslužuje da bude zauvijek sačuvana u srcima i mislima našeg naroda.

Dear Reader,

I am Ratko Dragović-Klek, the author of five books and photo monograph that offer an insightful portrayal of my experiences as a Croatian volunteer and defender during the Homeland War (1991-1995), as well as my journey as a war invalid.

Allow me to provide a brief overview of my background:

I was born in 1970 in Čakovec, Međimurje (Croatia).

My involvement in the war began in April 1991 when I applied to the Ministry of Internal Affairs of the Republic of Croatia. By July of the same year, I had joined the 1st A Brigade of the ZNG “Tigrovi” (later 1st Guards Brigade “Tigrovi”). Throughout the Homeland War until 1995, I served in various capacities within the 1st A Brigade of the ZNG “Tigerovi”/1st Guards Brigade “Tigrovi”, the 7th Guards Brigade “Pume,” and the 156th Home Guard Regiment (Makarska). My roles included Guardsman, Commander of the Infantry Squad, Commander of the Infantry Platoon, Commander of a Reconnaissance Platoon, Commander of an Infantry Company, Deputy Commander of an Infantry Battalion, Chief of Staff, Deputy Commander of the Guards Brigade, Commander of a Regiment, Commander of an Assembly Post, Commander of an Operational Group, and Staff Duty at the level of an assembly area in the Armed Forces of the Republic of Croatia.

During the Homeland War, I received promotions to the ranks of Lieutenant, Captain, and extraordinary Major in 1992, becoming the youngest Major in the Croatian Army at the age of 22. In 1994, I was further promoted to the rank of Lieutenant colonel, making me one of the youngest Lieutenant colonel in the Croatian Army at that time.

In recognition of my service during the Homeland War and subsequent engagement, I was honored with the Order of Nikola Šubić Zrinski, the Order of the Croatian Trefoil, as well as the Homeland Gratitude Memorial and Homeland War Memorial awards. Tragically, during the conflict, I was injured by an anti-personnel mine on the Southern Front, and the repercussions of this event persist to this day.

Looking back, it is clear that these events left an indelible mark on all of us who participated. We fought not only against enemies on the battlefield, but also against inner turmoil and personal demons. Our struggle was twofold – defending the territory and preserving the spirit of the people. The wounds are still fresh, but time passes, and it is necessary to leave a record for future generations. I hope that my story will serve as a reminder of all that we have been through and as a reminder not to forget the weight of the moments that we have survived.

The written word has the power to preserve memories and convey experiences. That is why I hope that this book will be a beacon of truth in a sea of oblivion and misinformation. Our history is filled with heroism and sacrifice, and we must make sure that the truth is never obscured. Our stories, told firsthand, are bridges to a future that, I hope, will be better and fairer.

Through these pages, readers will have the opportunity to feel the weight of the decisions we made, the courage that guided us, and the strength of the community that sustained us. Let our story be an inspiration and a warning, because forgetting is the greatest enemy of justice and freedom. Every lost life, every shed tear, every painful memory deserves to be preserved forever in the hearts and minds of our people.

Sincerely,

Ratko Dragović-Klek