Page 221 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Ovo je moj kratak opis na prvoj crti, jer samo o jednom danu
provedenom na bojišnici dalo bi se pisati danima. Sve se događalo
brzo i spontano. Vrijeme nam nije dalo da o tome tada razmišljamo,
već to činimo danas.
Jedan dan koji smo proživjeli u akciji ili u rovu možda je kao
jedan mjesec u građanstvu. Lako je prisjetiti one koji su to prošli,
ali je teško dočarati stanje onima koji to nisu prošli.
Žao mi je što možda nisam neke događaje više emocionalno
opisao. O tome nisam ni danas spreman govoriti, a kamoli pisati.
Ostavit ću to za neka druga vremena.
Kako sam te ratne događaje upisivao naknadno u svoj ratni
dnevnik, postoji mogućnost da sam neke dane i krivo naveo.
Stoga se ispričavam svima onima koji misle da su se neki događaji
dogodili drugih dana. No u jedno sam potpuno siguran, a to je da
sam te događaje sigurno proživio.

Ako tko misli da ovo nije istina, neka piše istinu. Samo nemojte
da nam drugi pišu istinu o Domovinskom ratu. To je naša obveza
prema onima kojih više nema i prema onima koji su ostali živi te
pouka za one koji će tek doći.
Ovim bih se putem zahvalio i mještanima toga kraja. Unatoč svoj
toj neizvjesnosti držali su se ponosno i dostojanstveno. Poslije sam
prošao dosta bojišta, ali nigdje nisam bio tako ljubazno primljen
kao u tim krajevima.
Na kraju zahvaljujem supruzi Violeti i sinu Ivanu Dominiku,
mojim najdražima, jer su mi oni jedina prava potpora te svima
onima koji su mi pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana.

221