Page 103 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Petnaestoga listopada je bio oblačan dan. Prije podne neprijatelj
je topnički djelovao po našim prvim položajima, a posebno
minobacačima po šumi lijevo od nas. U toj šumi nismo imali
položaje. Grozno je bilo slušati kako se drveće para.
Nalazio sam se na prvim položajima kad sam čuo kako naši
minobacači samoinicijativno djeluju po selu Paklenici. Radiovezom
pitao sam tko to djeluje. Javio se Vir 112, zapovjednik minobacača
120 mm Čaja.
Čaju sam poznavao još od kada smo držali položaje u
Kozaricama. Tražio sam da prestane djelovati i zamolio ga da bude
uvijek spreman djelovati kad zatražim njegovu pomoć.
Poslije podne neprijatelj je prestao topnički djelovati i počeo
puniti tenkove na autocesti.
Do tada je na Stari Grabovac palo dosta raznovrsnih topničkih
projektila. U asfaltu na cesti, u dvorištima, jarcima i livadama
nailazili smo na razne topničke projektile koji nisu eksplodirali.
Gardisti su stoga, na čelu s Markovićem, samoinicijativno uništavali
neeksplodirane projektile. Stavljali bi eksploziv na rupu iz koje je
virio projektil te upalili fitilj. Eksploziv bi eksplodirao zajedno s
neeksplodiranim projektilom.
Oko sedamnaest sati ispred kapelice Svetoga Križa došla je
skupina vojnika jačine pojačanog voda. Slučajno sam se zatekao
tamo. Do tada ih nisam vidio na položajima u Starom Grabovcu.
Bez ikakvih konzultacija s nama uputili su se kroz dvorište
kraj kapelice, na lijevoj strani ceste, prema šumi. Budući da je
neprijatelj jučer i danas žestoko tukao po toj šumi, pitao sam ih
kamo su krenuli.
Odgovorili su da idu držati položaje u šumi.
Rekao sam im da je to nepotrebno i suludo jer neprijatelj žestoko
tuče po toj šumi. Osim toga, ne mogu nas toliko ugroziti s toga
boka.
Uvjeravali su me kako su dobili izričitu zapovijed da moraju
otići na te položaje.

103