Page 99 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Netko je javio da smo napadnuti i da nam ponestaje strjeljiva.
Sjeo je u auto i krenuo iz zapovjedništva u Ilovu kod Papsta po
strjeljivo. Kada je sišao na cestu, iza njega je pala mina 120 mm.
Raznijela je vozilo i njega. Mrtvo tijelo se naslonilo na upravljač
i aktiviralo sirenu. Inače, s Đurđom mi je bilo najlakše i najljepše
raditi.
Do tad ovo mi je bio jedan od najtežih i najkrvavijih dana. Iz
1. satnije 1. bojne poginuli su Danilo Pungrešak, Bernardo Grašo
(poginuo u rovu), Goran Opačić, Zvonimir Hađina i Dario Korpar
(zbog gangrene preminuo 29. listopada 1991.), a ranjeni Zdravko
Kanižaj, Krajcar i drugi.

Četrnaestoga listopada bio je lijep i sunčan dan. Neprijatelj
prije podne nije topnički djelovao. Gledali smo ih kako kod motela
„Sjever” neometano izvode popunu oružja strjeljivom. Danas smo
prvi put dobili organizirano doručak. Do sada smo hranu uzimali iz
napuštenih kuća.
Otišao sam na položaje da saznam tko je sve poginuo, a tko je bio
ranjen. Na jednom su mi položaju kazali da je jedan moj gardist sa
zaštitnim prslukom i značkom na njemu poginuo u obližnjoj šumici
iza kapelice sinoć oko dvadeset i dva sata prigodom izvlačenja
ranjenih i poginulih.
Značku je nosio Dejan Novosel.
Poslije se ispostavilo da je Novosel ostao živ, a ja to nisam znao.
U zapovjedništvu 1. satnije 1. bojne nije bilo telefona, a budući da
me nitko od mojih nadređenih nije do tada obišao, nisam mogao
nikomu javiti što se zbiva i koliko imam poginulih i ranjenih. Do
odlaska, krajem tog mjeseca u Vinicu mislio sam da je Novosel
poginuo.
Oko četrnaest sati neprijatelj je počeo topnički djelovati po
našim položajima te prvi put po šumi lijevo od nas u razini prvih
položaja, u dubinu oko dvije stotine metara.
Nalazio sam se u kući na desnoj strani ceste u razini kapelice u
Starom Grabovcu i čuo nekako čudan zvuk granate.

99