Page 98 - Deset godina poslije
P. 98

Ratko Dragović - Klek

                Oko osamnaest je sati neprijateljska paljba počela polako slabiti.
             Svi koji su još ostali u rovovima izvlačili su se u skloništa. Pokupili
             smo mrtve i teško ranjene. Neke smo čak vozili i u tačkama da bi
             što prije došli do sanitetskog vozila. Neki su gardisti poginuli ili su
             bili ranjeni dok su izvlačili iz rovova ranjene ili poginule gardiste.

                Neprijatelj je smanjio intenzitet topničkih djelovanja po prvim
             položajima  i  prebacio  se  na  našu  pozadinu.  Inače,  ovo  je  bio
             njegov  prvi  organizirani  i  ovako  žestoki  topnički  napad  na  naše
             položaje, na kojima su bili gardisti koji su prije nepunih mjesec
             dana bili primljeni u gardu. Znao sam da će ti gardisti, ako nešto
             ne poduzmem, jedan po jedan polako napuštati položaje. Odlučio
             sam ostatak gardista, koji su slučajno ostali čitavi, rasporediti na
             prve položaje. Objasnio sam im njihovu zadaću i upozorio ih na
             mogućnost pješačkog napada. Rekao sam im da neprijatelj mora
             platiti za ove mrtve i ranjene. Smirilo ih je to što se počelo mračiti, a
             u noći je teško napadati ako nemaš odgovarajuću opremu. Gardisti
             su bez pogovora otišli na položaje.
                Polako  se  spuštao  mrak,  a  neprijatelj  još  nije  počeo  pješački
             napadati.
                U  nama  je  gorjela  sve  jača  želja  za  osvetom.  Zaključio  sam
             da nas neprijatelj danas više ne će pješački napasti. Najprije nas
             je  htio  topnički  uništiti  na  prvim  položajima  kako  bi  u  našim
             redovima slomio želju za otporom. Želio je da nastane panika te da
             tijekom noći napustimo prve položaje, nakon čega bi se, lančanom
             reakcijom, napustili i ostali položaji oko grada Novske. U ratu noć
             ima čudnu moć.
                Oko devetnaest sati, usred topničkog djelovanja neprijatelja po
             selu, začula se truba na vozilu negdje u razini zapovjedništva 1.
             satnije 1. bojne.
                Pomislio sam: „Koja li to budala sada trubi?”, odnosno tko vozi
             auto usred neprijateljskog djelovanja po selu. Paljba po nama nije
             prestajala. Oko dvadeset i dva sata počela je padati lagana kiša, a
             nakon toga neprijatelj je prestao topnički djelovati.
                Čitavu smo noć pretraživali položaje tražeći poginule i ranjene.
             Tada sam saznao da je poginuo Đurđa. Naime, truba koja se čula
             usred neprijateljskog djelovanja, bila je iz njegova vozila.


             98
   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103