Page 93 - Deset godina poslije
P. 93

Deset godina poslije

             govorio. Četvrtog studenoga 1991. trebala je slaviti prvi rođendan.
             To je bio prvi poginuli pripadnik naših snaga u Starom Grabovcu.
             Bio je to velik šok za naše snage. Moral je pao na vrlo nisku razinu.

                Evo što se zbilo nakon što smo Tomo i ja otišli: Odmah za nama
             na lijevoj strani ceste krenulo je par gardista, a usporedno s njima
             s desne strane iza nas krenuo je i Andrija Kunac. Kada je došao
             do toga spornog dvorišta, neprijateljski su ga vojnici primijetili i
             ubili. To je vidio netko naš s lijeve strane ceste, intervenirao i uspio
             skinuti  jednoga  neprijateljskog  vojnika.  Drugi  se  najvjerojatnije
             uplašio i otrčao prema svojim položajima, no dotrčao je do nas.
                Skinuli smo vrata, položili na njih poginulog suborca i odnijeli
             ga. Pokupili smo oružje i strjeljivo poginulih neprijateljskih vojnika.
             Imali  su  automatske  puške  s  drvenim  kundakom,  a  u  bojnim
             naprtnjačama  nekoliko  litara  viskija.  Očito  je  da  su  po  kućama
             uzimali neke privatne stvari.
                Kad smo se povukli na naše položaje, jednu automatsku pušku
             dao sam domaćem vojniku Bartolcu na stalno korištenje. Nakon
             toga neprijatelj je počeo topnički djelovati, a mi smo se sklonili u
             skloništa.



                Jedanaestoga  listopada  bio  je  lijep  sunčan  dan.  Neprijatelj
             nije topnički djelovao. Na veliko su se ukopavali u polju između
             autoceste  i  pruge.  Koristili  su  se  civilnim  bagerima  za  kopanje
             rovova od motela „Sjever” i „Jug” na autocesti, pa sve do ceste u
             Paklenici. Mi zbog primirja topnički nismo djelovali, samo smo ih
             motrili kako se lijepo ukopavaju.

                Budući da je postojala mogućnost napada iz šume lijevo od nas,
             zapovjednik 2. voda izdao je zapovijed gardistima da počnu kopati
             rovove prema šumi. Gardisti nisu imali iskustva u tome pa su pravili
             neke bijedne rovove, kao da ih prave nekome drugome, a ne sebi.
             Moji su također, na prvim položajima s lijeve strane ceste, kopali
             rov u dvorištu ispred drveća, dvadeset metara udaljen od kuće.
                Kako je netrzajni protuoklopni top bio na prvom položaju, došli
             smo do zaključka da u slučaju napada posada ne bi mogla djelovati
             iz tog položaja. Posada je stoga zauzela nove položaje, oko pedeset
             metara iza tih prvih položaja u jarku na desnoj strani ceste.

                                                                      93
   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98