Page 90 - Deset godina poslije
P. 90

Ratko Dragović - Klek

                Bio sam na barikadi kad su se, negdje oko podneva, k nama
             počela  približavati  dva  neprijateljska  vojnika.  Kretali  su  se
             pločnikom, slobodnim hodom, s desne strane ceste. Najvjerojatnije
             nisu znali gdje su naši položaji.
                Puštali smo ih sve bliže, čekajući da dođu do nas. Odjednom su
             skrenuli u jednu kuću s bijelom fasadom, oko sto pedeset metara od
             nas. Nisu nas bili primijetili. Budući da nismo znali što namjeravaju,
             odlučio  sam  da  ih  zarobimo  kako  bismo  došli  do  obavještajnih
             informacija. Tražio sam jednog dragovoljca koji bi pošao sa mnom
             zarobiti  tu  dvojicu.  Javilo  ih  se  više.  Izabrao  sam Tomu.  Bio  je
             stariji među njima i ozbiljniji.
                Prije odlaska izdao sam zapovijed na prvim položajima da se
             ne puca po neprijatelju dok smo mi tamo, osim ako vide da smo
             otkriveni.  Uzeo  sam  automatsku  pušku  s  dvama  slijepljenim
             okvirima jedan nasuprot drugome te pištolj s jednim okvirom, a
             Tomo  automatsku  pušku  s  dvama  slijepljenim  okvirima  i  ručnu
             bombu.
                Uputili smo se desnom stranom ceste prema njima, šunjajući se
             od dvorišta do dvorišta. Od prvih položaja u dvorištu kuće s desne
             strane ceste do sljedeće nenastanjene kuće na kat protezao se brisani
             prostor širine oko sedamdeset metara, te opet od te nenastanjene
             kuće  na  kat  do  sljedeće  nenastanjene  kuće  brisani  prostor  oko
             sedamdeset metara. Od te kuće do sljedeće s bijelom fasadom, u
             koju su ušla ona dva neprijateljska vojnika, ponovno brisani prostor
             otprilike iste veličine.
                Oprezno smo se približavali i usput tražili neprijateljske vojnike.
             Prošli  smo  prvu  i  drugu  nenastanjenu  kuću  na  kat.  Ušli  smo  u
             dvorište  kuće  s  bijelom  fasadom.  Nismo  čuli  nikakvo  kretanje
             u  njoj.  Pretpostavljali  smo  da  su  najvjerojatnije  u  drugoj  kući
             pa smo krenuli dalje do nje. Ni tu nismo ništa čuli. Odlazimo u
             treće, četvrto, peto dvorište. Sada smo u dvorištu prve kuće u selu
             Paklenici.  Na  tom  smo  mjestu  imali  položaje  6.  listopada  1991.
             kada smo zaustavili neprijatelje.
                Došli smo na pedeset metara od njihovih tenkova i shvatili da smo
             ona dva vojnika zaobišli. Dogovorili smo se da malo razgledamo
             neprijateljske položaje u Paklenici te da u povratku zarobimo onu
             dvojicu neprijateljskih vojnika.

             90
   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95