Page 91 - Deset godina poslije
P. 91

Deset godina poslije

                Na našoj desnoj strani, između ceste i kuće, bio je ukopan jedan
             tenk  na  kojem  je  ležala  posada  i  odmarala  se.  Na  lijevoj  strani
             ceste, također između ceste i kuće, bio je ukopan tenk. Na zadnjem
             vidljivom  zavoju  jedan  neprijateljski  vojnik  otvarao  je  nogom
             ulazna vrata kuće na lijevoj strani ceste, a druga dvojica prelazila su
             s desne na lijevu stranu ceste prema toj kući.
                Na prve položaje, iz smjera sela Jazavice, približavalo se civilno
             vozilo jugobanjalučke registracijske oznake.
                Odjednom  začujemo  iza  sebe  kratak  rafal.  Osvrnemo  se  oko
             sebe misleći da su nas otkrili. Pucnjava prestane. Nastavili smo i
             dalje motriti.
                Opet se iza nas začuje pucnjava koja je uzbunila neprijateljske
             vojnike na položajima. Nastala je galama. Ušli su u tenkove, upalili
             ih i zauzeli položaje za obranu.
                Odlučili smo se vratiti. Stigli smo do dvorišta kraj kuće s bijelom
             fasadom. Najprije je ušao Tomo silom otvarajući prolaz kroz žičanu
             ogradu između dvorišta, dok sam ja zauzeo zaklon i motrio prostor.
             Tomo  je  prošao  i  sada  je  on  zauzeo  zaklon  kraj  naslagane  cigle
             u dvorištu do kuće s bijelom fasadom i motrio dok sam ja počeo
             prelaziti ogradu. U tom trenutku ugledamo kako iz suprotne strane,
             iz dvorišta kuće s bijelom fasadom, prema nama trči neprijateljski
             vojnik.
                Zamijetili smo da nema puške, no budući da je nosio vjetrovku,
             nismo bili sigurni nema li možda kakvo drugo oružje negdje kod
             sebe.
                Približio  nam  se  na  svega  desetak  metara.  Samoinicijativno,
             obojica u isti čas, zatražili smo da se preda, no on je nastavio i dalje
             trčati u nedovršenu garažu te kuće, koja nije imala garažna vrata.
             Nismo imali drugog izbora nego započeti paljbu po njemu. Unatoč
             tomu što smo pucali u njega, nastavio je trčati i uspio ući u mračnu
             garažu. Tomo je u isti tren izvukao ručnu bombu i pokazao mi je.
                Shvatio sam što želi i samo sam klimnuo glavom dajući mu znak
             da ju može baciti. Nisam se ni snašao, a on je već izvadio osigurač
             i bacio bombu prema garaži. Kako nisam imao vremena otrčati do
             zaklona, bacio sam se na zemlju, i to u koprive. Sav sam bio ispečen
             po rukama.

                                                                      91
   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96