Page 88 - Deset godina poslije
P. 88

Ratko Dragović - Klek

             Saveznog  izvršnog  vijeća  Socijalističke  Federativne  Republike
             Jugoslavije Ante Marković. Srećom, nitko nije stradao. Postavlja se
             pitanje kakva bi bila sudbina Republike Hrvatske da je neprijatelj
             uspio u svojoj nakani.
                Danas  je  istekao  tromjesečni  moratorij  koji  je  nametnula
             Europska  zajednica  te  je  Sabor  Republike  Hrvatske  donio
             odluku  o  raskidu  državnopravnih  odnosa  Republike  Hrvatske  sa
             Socijalističkom Federativnom Republikom Jugoslavijom i ocjenu
             da  su  JNA,  Srbija  i  Crna  Gora,  uz  pomoć  pobunjenih  Srba  iz
             Hrvatske, izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku. Nakon toga je
             na sastanku predstavnika Europske zajednice u Haagu zaključeno
             da JNA u roku od trideset dana mora napustiti Republiku Hrvatsku.
                Međutim,  umjesto  toga  JNA  je  toga  i  sljedeća  dva  mjeseca
             izvodila  snažne  napade  na  hrvatske  gradove  i  sela  od  Vukovara
             do Dubrovnika. U tim su napadima dragovoljci na većini bojišta
             pružili snažan otpor i onemogućili da neprijatelj rascijepi Republiku
             Hrvatsku na nekoliko dijelova. Na nekim su bojišnicama čak prešli
             u oslobađajuće operacije.



                Devetoga  listopada  bio  je  lijep  sunčan  dan.  Neprijatelj  je  od
             samog jutra topnički djelovao po selu. Čitavo prijepodne bili smo
             po  podrumima.  Poslije  podne  neprijatelj  je  smanjio  intenzitet
             djelovanja.
                Na lijevoj strani ceste u jednoj trošnoj staroj kući živio je stariji
             čovjek.  Ime  mu  je  bilo  Ludvig  Hrženjak.  Za  vrijeme  svih  ovih
             neprijateljskih napada živio je u selu. Često smo ga znali vidjeti
             oslonjena na prozor i kad su granate padale po selu. Motrio je što se
             zbiva. Za divno čudo, njegova kuća, dok smo bili u selu, nije dobila
             ni jedan pogodak. Kuće oko njega imale su već nekoliko pogodaka.
                Oko petnaest i trideset sati nalazio sam se na desnoj strani ceste,
             na tavanu kuće, na prednjim položajima. Motrio sam neprijateljsko
             djelovanje.  U  jednom  sam  trenutku  primijetio  kako  iz  smjera
             motela prema meni sporo i nepravocrtno leti nešto tinjajuće - malo
             leti prema meni, pa malo skrene lijevo, potom desno. Zaključio sam
             da to - ma što bilo - ide baš na moj tavan. U zadnji sam tren sišao
             stubama. U sljedećem trenutku eksplodirao je krov kuće.


             88
   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93