Page 92 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Da apsurd bude veći, Tomo nije pogodio garažu, nego ugao
balkona iznad garaže i tu je bomba eksplodirala.
Ni sam ne znam kako, ali nisam dobio ni jedan geler, nije mi bilo
ništa. Na svu moju sreću, Tomo više nije imao bomba.
Morao sam na brzinu zauzeti drugi položaj jer nismo znali
gdje se nalazi drugi vojnik. Otrčao sam do ograde bez žice koja
razdvaja dvorište od vrta i legao. Tomo je i dalje bio u zaklonu
iza naslaganih cigala. Počeli smo dovikivali neprijateljskom
vojniku da se preda bez obzira na to što je možda i ranjen, no nije
odgovarao. Neprijateljski tenkovi iza nas bili su sve bučniji, a čuli
smo i dovikivanje neprijateljskih vojnika. Nismo smjeli više čekati;
morali smo na brzinu ući u garažu ili otići na našu stranu. Odlučili
smo ipak ući u garažu i počeli smo joj se oprezno približavati.
Ušavši u mračnu garažu, nisam vidio neprijateljskog vojnika.
Sklonio sam se iza jednog unutarnjeg zida i čekao dok mi se oči ne
priviknu na mrak. Tomo je za to vrijeme bio na ulazu i motrio kako
nam se neprijateljski vojnici ne bi približili iz susjednog dvorišta.
Uočio sam da je garaža spojena s podrumom kuće i pomislio kako
je vojnik najvjerojatnije otišao u taj podrum.
Podrum je bio još mračniji od garaže. Polako sam krenuo prema
njemu. Na ulazu u podrum primijetio sam neprijateljskog vojnika
kako leži na madracu. Njegov ležeći položaj nije bio takav da bi
mogao pružiti otpor.

Približio sam mu se još više. Kad sam došao skroz do njega,
vidio sam kako drži u ruci bombu. Na brzinu sam se sklonio iza
zaklona i nakon nekog vremena uočio sam da je osigurač još u
bombi. Pozvao sam vojnika, ali nije se odazvao. Tenkovi su bili
sve bučniji. Čuo sam i razgovore neprijateljskih vojnika na cesti.
Morali smo se povući na naše položaje. Nisam, dakle, više mogao
čekati. Prišao sam vojniku i ustanovio da je već izdahnuo.
Otišli smo iz garaže i ušli u dvorište kuće s bijelom fasadom. U
tom su dvorištu bili već gardisti. Vidjeli smo dva trupla kako leže
jedan kraj drugoga.
Jedan od njih bio je onaj drugi neprijateljski vojnik, dok je drugi
bio Andrija Kunac, pripadnik 1. satnije 1. bojne. Bio je jako vezan
za svoju obitelj. Imao je kćer, o kojoj nam je zadnjih dana puno

92