Page 109 - Deset godina poslije
P. 109

Deset godina poslije

                Svaki  je  gardist  imao  kod  sebe  samo  jedan  bojni  komplet
             strjeljiva za osobno oružje. Rijetko je tko imao više strjeljiva. Od
             protuoklopnih  sredstava  imali  smo  dva  višekratna  protuoklopna
             ručna bacača sa šest projektila i tri zolje. Od tih dvaju višekratnih
             protuoklopnih  ručnih  bacača  samo  je  jedan  imao  optički  ciljnik.
             Držao sam se onoga da je oružje dobro samo onoliko koliko su
             dobri oni koji njime rukuju.

                U  međuvremenu  je  neprijateljska  tenkovska  kolona  stigla  na
             pola puta do nas, otprilike na udaljenost od stotinu pedeset metara.
             Na tom su se mjestu jedan tenk i bojni oklopni prijevožnjak izdvojili
             iz kolone i skrenuli u dvorište nedovršene kuće na kat, na našoj
             desnoj strani ceste. Tenk je produžio u polje između pruge i ceste, a
             bojni oklopni prijevožnjak ostao je kraj te nedovršene kuće na kat.
             Tenk je vremenski pratio kretanje i napredovanje svojih snaga na
             cesti. Zauzeo je takav položaj u kukuruzištu da nismo mogli naći
             pogodan položaj s kojeg bismo ga mogli uništili, a da pritom ne
             budemo otkriveni i ne upropastimo zasjedu.
                U kukuruzištu smo, za vrijeme formiranja obrane, postavili nešto
             poteznih protupješačkih mina, ali ni jednu protutenkovsku minu.
             No ni tih poteznih protupješačkih mina više nije bilo na položajima
             jer su ih svinje, koje su lutale poljima, sve aktivirale. Bojni oklopni
             prijevožnjak  iskrcao  je  dio  pješaštva  i  djelovao  protuzračnom
             strojnicom 20 mm po našim prvim položajima. Najviše je tukao
             po kući u kojoj smo se mi bili sklonili. Od rasprskavanja projektila
             morali smo se skloniti u podrum.
                U kratko se vrijeme kod bojnog oklopnog prijevožnjaka skupilo
             oko četrdeset neprijateljskih vojnika. U manjim su se skupinama
             polako  približavali  našim  prvim  položajima.  Njihovo  nesmetano
             približavanje ometao je jedan gardist s naše strane ciljajući tromblone
             iz podruma kuće. Nakon nekoliko ispaljenih tromblona ozlijedio je
             prst. Nije se povukao, već je ostao s nama do kraja neprijateljskog
             napada. Odjednom začujemo kako neprijatelj iz razglasa traži da se
             predamo. Na to je s lijeve strane ceste netko počeo vikati:
                - Za dom! Tu i tamo čuo se po koji glas: - Spremni!






                                                                     109
   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114