Page 111 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Nastala je svađa jer se nisu mogli dogovoriti tko će ju nositi.
Uzeo ju je fizički najjači Sipa. Nitko se nije stigao žaliti.
Unatoč djelovanju bojnoga oklopnog prijevožnjaka otišao sam
do ograde i pucao po pješacima kraj tenkova i na lijevoj strani ceste.
Na lijevoj strani ceste vidio sam kako domaći mještanin Bartolac
zajedno s ostalim gardistima dobro djeluje po našoj desnoj strani
ceste. Pri prvom pokušaju da ispali tromblon iz puške nije zauzeo
dobar stav i kod ispaljenja pao je na zemlju. Za smijeh nije bilo
vremena, dignuo se i dalje je nastavio djelovati po neprijatelju.
Na taj smo način štitili jedni druge da nam se neprijatelj ne može
samo tako približiti. Ipak, neprijatelj se polako približio našim
prvim položajima. Na lijevoj je strani ceste neprijateljsko pješaštvo
djelovalo i iz smjera šume.
Zatim je prvi tenk uništio podrum na lijevoj strani ceste u kojem
je bio zaklon i skladište strjeljiva naših snaga, zbog čega su se naše
snage na lijevoj strani ceste preraspoređivale. Neki su se gardisti
povukli u kuće iza prvih položaja kod kapelice.
Prvi tenk u koloni počeo je opet djelovati po našem dvorištu i
kući. Sklonili smo se u zaklone. Tenk je nakon nekoliko ispaljenih
projektila u kuću počeo gađati druge kuće. Otišao sam do ograde,
legao i vidio da su se tenkovi približili na svega pedeset metara
od nas. Iza tenka su kretali neprijateljski vojnici. Jedan krupni
neprijateljski vojnik odjeven u sivomaslinastu odoru kretao se kraj
tenka, skroz na otvorenome. Kako sam dešnjak, a bio sam na desnoj
strani ceste, da bih mogao ciljati iz zaklona otponac na pušci držao
sam u lijevoj ruci. Na taj način nisam bio precizan u ciljanju, a samim
time ni u pogađanju, tako da sam gotovo cijeli okvir ispraznio u tog
neprijateljskog vojnika i tek onda vidio kako pada.
U podsvijesti sam se stalno bojao da mi ne ponestane strjeljiva
u okviru kad mi najviše treba. Često mi se događalo da jednostavno
oružje umukne, zatim sam pritisnuo puce da okvir ispadne, hitnuo
novi okvir u pušku i raspalio ponovo. Vremenski sam se dobro
uvježbao tako da je ovo bilo stvar trenutka i nije zahtijevalo nikakvu
mentalnu aktivnost. Jednostavno se dogodi. Nisam ni znao da bi po
propisima trebalo brojiti metke dok ih ispaljuješ, no u praksi to je
vrlo teško.

111