Page 115 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

kuće, u ravnini s bojnim oklopnim prijevožnjakom i tenkom
koji su još bili u polju na desnoj strani ceste. Oko sanitetskog se
kamiona skupilo dosta neprijateljskih vojnika. Nismo pucali po
njima. Dopustili smo im da kupe svoje ranjene i poginule. Jedna
skupina neprijateljskih vojnika zalegla je kraj vozila i počela pucati
po nama. Uzvratili smo. Bili smo precizni te su se i oni morali
povlačiti. Sanitetsko su vozilo ostavili.

Nakon toga iz Paklenice je naišao tenk. Tako je precizno djelovao
po nama na prvim položajima da smo se opet morali skloniti u
podrum. Polako se približavao. Počeo je mijenjati ciljeve. Izišao
sam iz podruma i zalegao kraj ograde. Vidio sam da je tenk zauzeo
položaj na lijevoj strani ceste, oko osamdeset metara od nas.
Odjednom čujem kako netko viče. Iza mene, na lijevoj strani
ceste u jarku bio je jedan gardist. Tražio je da mu netko kaže kako
se rukuje osom. Taj je gardist 14. listopada 1991. godine. došao
s položaja u Novom Grabovcu iz 4. satnije 1. bojne 1. A brigade
ZNG-e. Zvao se Vajta. Imao je izvrstan položaj da osom uništi tenk.
Odlučio sam mu objasniti kako se njome rukuje. Vidjevši da je osa
napunjena, rekao sam mu da na njemu ima položaj U - ukočeno i
O - otkočeno. Morao je staviti na O - otkočeno. Otkočio je i naciljao
tenk.
- Vidiš li križić na ciljničnoj napravi? - pitao sam.
- Da - odgovorio je.
- Tim križićem ciljaj spoj tijela i kupole tenka.

- Jesam!
- Sada možeš okinuti! - rekao sam. Okinuo je.
„Pogodio ga je!” čulo se sa svih strana oduševljeno klicanje. Svi
smo se veselili. Pogođen je još jedan tenk. Nije eksplodirao, ali je
iz njega izlazio crni dim. Posada je počela izlaziti iz tenka i bježati
prema svojoj pozadini.

No nismo se dugo veselili. Iz Paklenice je stizao još jedan tenk.
Zauzeo je položaj već na samom početku sela. Od nas je bio udaljen
negdje oko tri stotine metara. Počeo je tući prema našim prvim
položajima. Budući da je djelovao po nama, nismo ga mogli ciljati.

115