Page 110 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Da je neprijatelj bio pametniji, mogao je prebrojiti koliko se
glasova javilo i zaključiti da nas je svega desetak gardista na prvim
položajima. Nakon toga opet se začuje nečiji glas kako viče:

- Četnici, predajte se! Opkoljeni ste. Za koga se borite? Nakon
toga se više nisu javljali razglasom, ali su još žešće tukli.
Unatoč našoj neizvjesnosti moral nam je bio vrlo visok. Osjećali
smo se veoma snažno, nekako povijesno i zbog do sada poginulih
i ranjenih osvetnički. Pucali smo po neprijateljskim pješacima.
Najviše smo tukli po onim vojnicima koji su se kretali iza tenkova.
Začudilo me je što su se ti vojnici ponašali kao da se nalaze na
nekoj nevažnoj vježbi. Uopće se nisu kretali zaštićeno. Nisu tražili
zaklone i time su nam puno olakšali djelovanje.

Pojavio se i vojni helikopter, negdje na dvije stotine metara od
nas, između ceste i pruge, na visini oko stotinu metara od zemlje.
Nije imao oznaku Crvenoga križa. Počeli smo djelovati po njemu
iz pješačkog oružja.
Neprijatelj je uzvratio jakom paljbom iz topa 20 mm iz bojnoga
oklopnog prijevožnjaka. Zrna su se rasprskavala po zidovima kraj
nas tako da smo morali ponovno potražiti zaklon. Pri traženju
zaklona gardisti su u dvorištu opazili odbačenu staru talijansku
kacigu s kojom su proteklih dana igrali nogomet.

Smjer otkuda se pojavio helikopter

110