Page 122 - Deset godina poslije
P. 122
Ratko Dragović - Klek
On se s posadom i oružjem izvukao i zauzeo najpovoljnije
nove položaje u Starom Grabovcu, i to kod ceste koja vodi prema
pruzi. Nabavio je i drugi netrzajni protuoklopni top. Dogovorili
smo se da u slučaju sljedećeg napada pustimo da oni unište prvi
tenk netrzajnim protuoklopnim topom, dok bismo mi na prvim
položajima istodobno uništili zadnji tenk u koloni.
Na taj način pokušali bismo onesposobiti ili uništiti sve tenkove
u koloni.
Navečer sam obilazio gardiste na prvim položajima. Otišao
sam u kuću na lijevoj strani ceste. Na stolu sam uočio neku čudnu
bombu. Do tada je nisam nikada vidio. Raspitao sam se što je to.
Bila je to ručna kumulativna protuoklopna bomba. Zamolio sam
gardiste da mi je daju. Pristali su. Da sam dan prije imao nekoliko
takvih ručnih kumulativnih protuoklopnih bomba, vjerojatno bismo
im uništili više tenkova. Budući da je moja kuća bila srušena, otišao
sam u prvu čitavu kuću na prvim položajima s desne strane ceste, u
kojoj je domaćin bio gardist Katić. Spremio nam je laganu večeru
od hrane koju je našao u kući.
Osamnaestoga listopada rano ujutro probudila nas je neočekivana
topnička paljba po prvim položajima. Na brzinu smo se spremili za
mogući napad.
Opazio sam da je kip Isusa Krista na ormariću digao desnu ruku,
a na šaci je imao ispružena dva prsta u znaku pozdrava „viktorija”.
Tada mi je Katić ispričao da je taj kip uzeo iz jedne kuće niže od nas.
Tijekom tih dana nosio ga je na sebi, a svaku večer stavljao bi ga na
ormarić. U jutro, 16. listopada 1991., uoči prvog neprijateljskoga
napada uočio je da je Isus Krist na kipu digao desnu ruku.
Morali smo izići na položaje. Katić je kip stavio za pojas i izišao iz
kuće. Poslije, kad sam prešao na druge dužnosti i u druge postrojbe,
Katić je bio uvijek uza me. Na sebi je stalno nosio kip Isusa Krista
kad god bismo išli u akcije ili bili u obrani. Cijelo vrijeme dok smo
bili zajedno nitko osim njega, koji je zadobio lakše rane, nije bio
ranjen, a kamoli poginuo. Poslije, tijekom 1992., 1993. i 1994.
godine nizali smo uspjeh za uspjehom, pobjedu za pobjedom. Sve
je bilo u redu dok se nismo razdvojili.
122
