Page 125 - Deset godina poslije
P. 125

Deset godina poslije

                Dignuli smo ga. Kad smo utvrdili da može sam hodati, svi smo
             otišli  u  sklonište.  Neprijatelj  je  i  dalje  u  plotunima  gađao  naše
             položaje. U podrumu su počeli previjati Biloglava. Zvao sam Klek
             Sani  da  čekaju  kod  zapovjedništva  1.  satnije  jednog  ranjenika.
             Budući da je Biloglav mogao sam hodati, tražio sam dragovoljca da
             ga otprati do zapovjedništva.
                Javio  se  Šarac,  gardist  koji  je  bio  na  položaju  u  dvorištu  sa
             strojopuškom.  Biloglavu  sam  pri  odlasku  obećao  da  će  dobiti
             automatski pištolj iz prvoga uništenog neprijateljskog tenka. Šarac
             i  Biloglav  otišli  su  prema  zapovjedništvu  1.  satnije.  Poslije  sam
             saznao da se Šarac izgubio i da je do saniteta Biloglav došao sam.
                Neprijatelj  je  plotune  usmjerio  prema  našim  položajima  u
             pozadini.  Izišli  smo  iz  podruma  i  ponovno  zauzeli  položaje  za
             obranu.  Tražio  sam  dragovoljca  koji  će  rukovati  višekratnim
             protuoklopnim ručnim bacačem. Javili su se Đoni i Brnjak. Đoni je
             želio rukovati bacačem. Brnjak je nabavio osu. Pitao sam ih znaju li
             rukovati time. Brnjak je rekao da zna rukovati osom, ali da još nije
             ispalio ni jedan projektil. Đoni mi je pak rekao da ne zna pa sam
             mu na brzinu objasnio. Potom sam protuoklopnom timu odredio isti
             položaj za djelovanje kao i Biloglavu, samo smo ga dodatno zaštitili
             trupcima.  Zauzeli  su  položaje  i  naciljali  prema  cesti  gdje  smo
             očekivali da će se pojaviti prvi tenk. Položaj je bio udaljen od ceste
             svega trideset metara. Neprijatelj je nastavio topnički djelovati po
             dubini sela. Bio je to znak da se njihovo pješaštvo približilo našim
             prvim položajima.
                Otišao sam do ograde, zalegnuo i vidio da su se tenkovi približi
             na  svega  stotinjak  metara.  Djelovali  su  također  po  dubini  sela.
             Neprijateljski su se pješaci toliko približili da smo ih vidjeli kako
             preskaču ogradu susjednog dvorišta.
                Opet su se slobodno kretali, bez zauzimanja zaklona. Gardisti su
             ih pri tome vrlo lako skidali.
                Neki  su  čak  toliko  žudjeli  za  trofejem  da  su,  čim  bi  skinuli
             neprijatelja, odmah odlazili po oružje, riskirajući da budu pogođeni
             izvan  zaklona.  Zabranio  sam  napuštanje  položaja  bez  mog
             odobrenja, jer je svako takvo otkrivanje položaja moglo značiti da
             će neprijatelj otkriti i uništiti našu zasjedu.



                                                                     125
   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130