Page 131 - Deset godina poslije
P. 131

Deset godina poslije

                Oni su došli s drugog terena. Bili su u sastavu Mario Katušić,
             Mladen  Kušer,  Branimir  Jelušić,  Ivica  Barbarić,  Mladen  Mutak,
             Franjo Piljek i drugi.

                Isto tako, u to vrijeme iz pozadine lijevom stranom ceste počeli
             su dolaziti gardisti 2. voda koji su trebali bili na lijevoj strani ceste
             sa zapovjednikom voda vičući: „U napad!” Stigavši do naše crte,
             tražili su da i mi krenemo u napad.
                Odgovorio sam im da je na mojoj strani vrlo malo ljudi i da je s
             ovako izmorenim ljudima suludo ići u jedan takav napad.
                Ostali smo na početnim pozicijama. S gardistima sam zauzeo
             položaje za mogući neprijateljski protunapad.

                Oni na lijevoj strani ceste produžili su dalje. Nisu prošli ni u
             drugo dvorište a već je nekolicina bila ranjena. Napad je propao.
             Rezultat toga je bilo da su bili ranjeni Galeković - okrznut u glavu,
             Jure Marić bio je teško ranjen - pogođen je dvama mecima u pluća,
             Marin Jankov je bio ranjen u nogu od ručne bombe i u ruku od zolje.
                Nakon  toga  su  tražili  pomoć.  Poslao  sam  Jukića  da  skupi
             ljude i da odu pomoći ranjenicima na drugoj strani ceste. Skupio
             je gardiste i krenuo prema pozadini. Na sigurnu su mjestu prešli
             na lijevu stranu ceste. Stigavši do ranjenika, skinuli su vrata i na
             njima odnijeli onoga gardista koji je bio pogođen u pluća. Poslije
             je  prevezen  u  Zagreb  i  ostao  je  živ.  Sljedećih  nekoliko  mjeseci
             se  izvrsno  oporavljao.  Nekoliko  godina  poslije  ponovo  se  vratio
             u  postrojbu,  nije  htio  otići  u  mirovinu.  Najednom,  pri  vožnji
             vojnoga kamiona prema Karlovcu, zatajilo mu je srce i na mjestu
             je preminuo.

                Ostali su bili lakše ranjeni i mogli su sami hodati. Nakon toga
             nitko više nije želio ići u napad. Neprijatelj se povlačio.
                Rasporedio sam nove gardiste na lijevoj i desnoj strani ceste za
             obranu.
                Poslije podne se stanje stišalo. Ušao sam u tenk i na ulazu našao
             dva automatska pištolja, nekoliko bomba i strjeljivo za automatsku
             pušku. Jedan automatski pištolj odmah sam za nagradu dao Brnjaku.
             Drugi sam spremio za Biloglava, a Đoniju sam rekao: „Ako nas
             sljedeći put napadnu, bit će i za tebe.”


                                                                     131
   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136