Page 136 - Deset godina poslije
P. 136

Ratko Dragović - Klek

                Gardisti su u početku mislili da ne će imati hrabrosti pucati, no
             prevarili su se. Ubrzo su shvatili da se Buco ne šali i da će doista
             pucati.

                Vratili su mu pršut i sve se smirilo.


                Dvadesetoga listopada kiša koja je počela padati prije nekoliko
             dana  nije  prestajala.  Ustali  smo  dosta  rano.  Čekali  smo  vozila
             kojima ćemo se prevesti u Zagreb.
                Oko petnaest sati došla je 3. satnija 1. bojne 1. A brigade ZNG-e
             iz Zagreba. Nakon iskrcavanja iz autobusa postrojili su se ispred
             vatrogasnog doma. Uzeli smo svoje stvari i ukrcali se u autobuse, a
             oni su se smjestili u iste prostorije u vatrogasnom domu.
                Krenuli smo u Zagreb. Navečer smo stigli u bazu Senjak kod
             Vrapča. Mene su smjestili u sobu u kojoj je boravio pokojni Đurđa.

                Ova je baza bila Škola za pitomce JNA. Svaka je prostorija bila
             namijenjena za dva do tri pitomca. Prije sobe bio je mali hodnik u
             kojem se držala oprema. Lijevo od hodnika bio je još jedan hodnik
             spojen  sa  susjednom  sobom.  U  tom  su  hodniku  bili  smješteni
             sanitarni čvorovi i tuškabine. Svaka soba je imala svoje grijanje i
             dobar namještaj. Do tada nisam vidio bolji smještaj za vojsku.
                Gardisti koji su bili iz grada i okolnih mjesta, odmah su otišli
             kući na odmor. Ostali, koji su bili iz drugih krajeva, preko noći
             su ostali u bazi i sutradan krenuli doma. Ja sam nakon skidanja
             prljavštine sa sebe noć prespavao u bazi.
                Dvadeset i prvoga listopada nakon poduljeg odmora otišao sam
             na autobusni kolodvor u Zagrebu i sjeo u prvi autobus za Varaždin.
             Kad sam stigao u Varaždin, potražio sam autobus za Vinicu. Tamo
             sam  stigao  poslije  podne.  Tražio  sam  zapovjednika  1.  satnije.
             Nije  ga  bilo.  Nalazio  se  na  terenu.  Otišao  sam  zapovjedniku  5.
             bojne, no ni njega nije bilo. Nakon toga potražio sam zamjenika
             zapovjednika bojne Emila Crnčeca. Prigodom predavanja izvješća
             zamjeniku rekao sam da je poginuo Dejan Novosel. Nakon toga bio
             sam izgrđen što predajem lažno izvješće, jer je Dejan Novosel živ.
             Nalazio se u bolnici u Zagrebu. Zamjenik zapovjednika bojne je
             tražio da se razdužim s opremom i oružjem.


             136
   131   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141