Page 137 - Deset godina poslije
P. 137

Deset godina poslije

                Dvadeset i prvoga listopada nakon poduljeg odmora otišao sam
             na autobusni kolodvor u Zagrebu i sjeo u prvi autobus za Varaždin.
             Kad sam stigao u Varaždin, potražio sam autobus za Vinicu. Tamo
             sam  stigao  poslije  podne.  Tražio  sam  zapovjednika  1.  satnije.
             Nije  ga  bilo.  Nalazio  se  na  terenu.  Otišao  sam  zapovjedniku  5.
             bojne, no ni njega nije bilo. Nakon toga potražio sam zamjenika
             zapovjednika bojne Emila Crnčeca. Prigodom predavanja izvješća
             zamjeniku rekao sam da je poginuo Dejan Novosel. Nakon toga bio
             sam izgrđen što predajem lažno izvješće, jer je Dejan Novosel živ.
             Nalazio se u bolnici u Zagrebu. Zamjenik zapovjednika bojne je
             tražio da se razdužim s opremom i oružjem.

                Kako  je  oprema  bila  moje  privatno  vlasništvo,  a  oružje
             sam  ostavio  u  Zagrebu,  dogovorili  smo  se  da  kad  netko  dođe  u
             zapovjedništvo 1. A brigade ZNG-e, razdužit ću mu oružje. Kako
             sam imao glavobolju i malo sam šmrcao, otišao sam k liječniku u
             sanitet. Dobio sam neke lijekove, uzeo ih i otišao doma.
                Čim sam došao doma, dao sam sestri da mi opere odoru. Doma
             ni s kim nisam razgovarao o tome što se dešava na terenu. Mislio
             sam da je tako najbolje. Prespavao sam i drugi dan, čim se odora
             osušila obukao sam ju i krenuo autobusom u Zagreb.

                Kad sam stigao u Zagreb, unajmio sam taksi i otišao posjetiti
             Novosela. Došavši u bolnicu, uvjerio sam se da je živ. Izgubio je
             jedan bubreg i pola slezene. Po pričanju medicinskih sestara, unatoč
             rani vrlo se dobro oporavljao. Nakon toga otišao sam u Klinički
             bolnički centar posjetiti Biloglava i pokloniti mu automatski pištolj.
             Tom prilikom ispričao sam mu što se dogodilo u Starom Grabovcu
             nakon njegova ranjavanja. I on se dobro oporavljao.

                Sljedeći je dan u bazu stigao Jakša iz bivše 5. bojne. Njemu sam
             razdužio  sve  oružje  koje  sam  posjedovao,  od  automatske  puške,
             poluautomatske snajperske puške do pištolja.
                Nakon kratka razgovora otišao sam se zadužiti novim oružjem.
             Ponovno sam se zadužio automatskim puškom s oko tisuću metaka.

                Poslije su mi javili da je 25. listopada ispred sela Baira poginuo
             zapovjednik voda u 3. satniji 1. bojne Petar Duvančić. Emina je
             tražila da odemo u posjetu toj satniji.



                                                                     137
   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141   142