Page 140 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Tek navečer dobijemo signal da se spremimo. Tada smo dobili i
obavijest da se zamjenik zapovjednika naše 4. satnije ranio osobnim
pištoljem u nogu. Brzo smo se spremili, ali smo i dalje morali čekati.
Prošla je i ponoć.

Dvadeset i devetoga listopada negdje oko dva sata ujutro po
nas je stiglo par kamiona. Ukrcali smo se i krenuli prema Novskoj.
I dalje nismo znali kamo idemo. Vozili smo se kroz nastanjena
mjesta, polja i šume. Nisam znao kojim putem ni kamo idemo.
Oko četiri sata stigli smo u neku šumu. Došli smo do nekih
položaja koje su držali domaći ljudi. Tu smo se iskrcali. Jedno smo
vrijeme čekali. Do nas, zapovjednika satnija, došao je Rašić. Na
sebi je imao kacigu JNA. Tada nam je objasnio da idemo napasti
neprijateljske položaje u selu Jazavici. Formirao je kolonu i krenuli
smo kroz šumu. Prvo je išla 1. satnija.

Hodali smo dugo kroz šumu. U šumi je bio takav mrak da smo
morali paziti da se kolona ne izgubi. Morali smo se sporo kretati. Ja
sam bio među prvih pet na čelu. Na jednom dijelu puta Rašo nam je
rekao da tu stanemo i da ga pričekamo, što smo i učinili.
Odjednom čujemo jedan pucanj, pa onda jedan rafal iz
automatskog oružja. Marko Deur je ustao i rekao da ide vidjeti gdje
je Rašić. Otišao je. Ni njega jedno vrijeme nije bilo. Krenuo sam i
ja za njima.
Nakon par minuta hodanja došao sam do Deura i pitao ga što se
zbilo.
Odgovorio je da ni on nije siguran što se zbilo, ali da se našao s
Rašom i da mu je on odgovorio da tamo otkuda su pucali po njemu,
trebaju biti naše snage.
Rašo je otišao u tom smjeru. Čučnuli smo i čekali.
Za nekoliko minuta došao je Rašo i rekao da možemo nastaviti
dalje. Poslao sam Deura po ostatak satnije, a Rašića pitao što je to
bilo.
Odgovorio mi je da je zapovjednik skupine Bruno Zorica

- Zulu postavio nekog Engleza na stražu, a oni su otišli dalje.

140