Page 145 - Deset godina poslije
P. 145

Deset godina poslije

                Nitko nije u napad ponio vreće za spavanje, no tu i tamo netko
             je imao šatorsko krilo. Spustila se noć. Raše još nije bilo. Smatrao
             sam da ga danas više ne će biti.

                Pokušali  smo  se  odmoriti,  ali  nam  hladnoća  nije  pustila  da
             zaspimo.  Bili  smo  gladni,  a  najviše  žedni.  Položaj  gdje  smo  se
             smjestili podijelili smo na dva dijela. Gornji dio osiguravala je 2.
             satnija, a donji dio moja 1. satnija. Odredio sam Đuku da organizira
             našu stražu.
                Otišao sam se i ja malo odmoriti. U podnožju jednog drveta bilo
             je par gardista koji su se stisnuli i pokušavali se nekako ugrijati.
                Uvijek je jedan bio na sredini, tako da ga sa strane griju druga
             dva tijela. Ugurao sam se među njih i kad sam bio u sredini, u tren
             sam oka zaspao. Noć je bila užasno hladna. Negdje oko dva sata
             u noći probudila me hladnoća. Završio sam na kraju skupine. Bilo
             mi je tako hladno da su mi zubi u ustima cvokotali bez kontrole.
             Čim sam se probudio, vidio sam da neki nisu više mogli izdržati
             hladnoću, zapalili su vatru i grijali se.
                Ustao sam, otišao do njih i onako ljutit gasio vatru i vikao tko
             im je dopustio da lože. Neprijatelj je mogao veoma lako odrediti
             lokaciju, topnički nas gađati ili se rano u jutro pripremiti i pješački
             nas napasti. Vatru sam ugasio i više je nisu palili.
                Nakon toga sam otišao obići stražu. Ni gore ni dolje stražu nisam
             našao. Malo sam ih tražio okolo. Mislio sam da su se uvukli negdje
             sa strane. Nisam ih našao. Kad sam se uvjerio da ih stvarno nema,
             bio sam još ljući te sam viknuo: „Uzbuna!”
                Nastala je strka. Tražila se puška, naprtnjača, kaciga. Nisu znali
             što se zbiva. Došao sam do zapovjednika 2. satnije i rekao mu što
             se dogodilo i tražio da postroji svoju satniju i da im očita lekciju.
             Postrojio je iznad nas svoju satniju i bio je nemilosrdan.
                I ja sam postrojio 1. satniju i pokušao isto tako biti nemilosrdan.
             No nisam bio. Ako moramo biti otkriveni i napadnuti, barem će
             nam biti prije toga toplo. Svi smo bili u istoj nevolji. Poslao sam
             ih natrag da legnu i dopustio sam da pale vatru, ali ovaj su se put
             morali spustiti u kotlinu. Više od pola njih otišlo je u kotlinu i grijalo
             se do jutra.



                                                                     145
   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150