Page 148 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Ova je operacija znatno podigla borbeni moral kod ostalih
pripadnika 1. A brigade ZNG-e. Gardisti iz 6. bojne tada su nam
pokazali kako treba biti odlučan u napadnim - oslobađajućim
operacijama. Da smo ih mi mogli slijediti, tko zna kakav bi ishod
Domovinskog rata bio do kraja te godine u zapadnoj Slavoniji.

Pokazali su kako se postupa s neprijateljskim zarobljenicima i
ranjenicima. Ovaj mi je primjer bio uzor u kasnijim bitkama.
Gdje god sam bio i imao bilo kakve posredne ili neposredne
dodire sa zarobljenicima neprijateljske strane, tražio sam da se
s njima postupa tako da naši gardisti sebe zamisle u njihovom
položaju i tada zažele kako bi htjeli da se neprijatelj ponaša prema
njima.

Trideset i prvoga listopada prošlo je i prijepodne, a Raše još
nema. Tek kasno poslije podne dolazi s jednim kamionom hrane,
vode i vreća za spavanje. Ali ne i za sve dovoljno. Gardisti su se
otimali za hranu kao da nikad nisu jeli i pili.
Rašo mi je rekao da je trebao još jučer doći, ali da su upali u
zasjedu s vozilom i da ne zna kako, ali nitko nije stradao. Danas
su ponovno organizirali put i došli do nas. Tada mi je rekao da
moramo ponovno zauzeti Kričko brdo kod lovačke kuće i da ćemo
onda dobiti smjenu. Još mi je rekao da smo imali velike gubitke,
oko devetnaest poginulih i osamdeset tri ranjena branitelja u ovoj
operaciji.

Dao mi je dvije pune baterije za motorolu i zemljovid. Nakon
toga je otišao. Spustila se noć, užasno hladna. Nama je ipak bilo
puno toplije nego do sad.

Prvoga studenoga ujutro probudili smo gardiste i krenuli ka
Kričkom brdu do Kučerine. Kretali smo se u koloni.

Bio je lijep sunčan dan.
Negdje u visini položaja gdje smo bili prvi dan napada na selo
Jazavicu gardist Kurtović slučajno je opalio puškom i ranio trojicu
gardista: Đapića, Haligonju i Pavlinovića.

148