Page 153 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Brestačko brdo

Osmoga studenoga ujutro do nas u školu došao je Rašo i rekao
da idemo na nove položaje. Nedugo poslije njega po nas dolaze
vojni kamioni. Ukrcavamo se i krećemo. Rašo je bio na čelu
kolone. Vozimo se kroz Banovu Jarugu, Lipovljane, Novsku, Staro
Selo. Silazimo s asfalta i prelazimo na šljunčani put. Dolazimo do
Brestačkog brda i tu stanemo.
Rašo nam kaže da su to naši novi položaji. Treba osigurati sigurnu
komunikaciju prema Kričkom brdu. Neprijateljski su položaji bili
nekoliko kilometara udaljeni u selu Kričkama. Iskrcali smo se iz
kamiona. Moja je satnija zauzela položaje na početku brda, a 2.
satnija u produžetku ceste prema Kričkom brdu. Položaje smo
zauzeli tako da se razvučemo maksimalno što dalje uz put, uz uvjet
da postoji vizualni kontakt među položajima. Stali smo na cestu i
razmišljali što da prvo uradimo. Šuma je na tom dijelu bila niska.
Vrijeme je bilo takvo da kiša samo što nije počela padati. Nismo
imali nikakav alat kojim bismo mogli napraviti kakve zemunice.
Poslije podne sam obišao sve položaje. Gardisti su bili
nezadovoljni smještajem. Kako nismo znali koliko ćemo dugo ostati
na tim položajima, nazvao sam zapovjednika 1. bojne Rašu da nam
pošalje šatorska krila, lopate, krampove, sjekire i pile. Odgovorio
je da ne zna gdje će to nabaviti, ali da će dati zadaću logističarima.
Znao sam da od toga ne će biti ništa.

Spustila se noć i opet je bilo hladno. Ovaj smo put smjeli ložiti
vatru. Grijali smo se cijelu noć.
Ujutro, kad su nam dovezli hranu, zamolio sam vozača da me
odveze do prvog sela. Odvezao nas je u Staro Selo.
Odlazili smo od kuće do kuće i molili gospodare da nam posude
sjekire, lopate, krampove, pile. Svi su nam dali što smo tražili ako
su imali. Obećao sam im da ćemo alat vratiti.

153