Page 155 - Deset godina poslije
P. 155

Deset godina poslije

                No,  mi  smo  poslije  otišli  dalje  i  nikad  ga  nismo  vratili.  Na
             mnogim sam mjestima pričao kako nismo vratili alat i obećavao da
             ću im se na neki način odužiti. I ovom se prilikom mještanima sela
             Staro Selo zahvaljujem na pomoći.
                Vratili smo se natrag na položaje i podijelili alat 1. satniji. Počeli
             smo raditi zemunice. Na jednom brježuljku kraj ceste iskopali smo
             grabu za nas pet. Malo dalje srušili smo stabla i pokrili zemunicu.
             Na nju smo stavili najlon da nas kiša ne smoči i na sve to stavili
             smo zemlju. Naša je zemunica bila gotova prije mraka. Naložili
             smo vatru i grijali se u njoj. Imali smo kakav takav zaklon i od kiše
             i od mogućega neprijateljskoga granatiranja. Barem nismo bili na
             otvorenome.
                Prije  mraka  otišao  sam  obići  ostale  položaje.  Nitko  još  nije
             izradio zemunicu. Neki čak još nisu ni počeli, nisu znali kako to
             izgleda. Pokušao sam im objasniti, ali nisu bili zainteresirani. Vratio
             sam se na svoj položaj u zemunicu i grijao se. Po noći je padala
             lagana kiša. Mi smo bili na toplome.


                Ujutro je prestalo padati, ali je i dalje bilo oblačno. Kad smo
             izišli na cestu, većina je gardista već bila na cesti. Bilo im je jako
             hladno kroz noć i jedva su čekali da svane.
                Otišao sam do Đuke. On se sa svojom ekipom smjestio jedini
             preko  ceste.  Kad  sam  došao  do  njih,  vidio  sam  Pinkija  kako  se
             ogrnut šatorskim krilom grije kod otvorene vatre. Oko njega su se
             sušile njegove osobne stvari. Pinki je drhtao od hladnoće. Đuka mi
             je tada ispričao kako Pinki jučer nije htio zajedno s njima kopati
             zemunicu. Odvojio se od njih i neposredno kraj njih kopao je svoju
             zemunicu. Kopao je u jednom kanalu. Upozoravali su ga da nije
             dobro kopati na tome mjestu. On za ta upozorenja nije mario.
                Do mraka je nije završio. U noći su svi otišli na odmor. Neki
             u završene, neki u poluzavršene zemunice, a neki na otvorenome.
                Negdje oko tri sata Pinki ih je probudio. Vikao je kako ne zna
             plivati. Otišli su vidjeti što mu je. Kad su došli do njega, vidjeli su
             da se nalazi u vodi. Naime, po noći je padala kiša i tekla kanalima.
             Pinki je iskopao grabu u kanalu i graba se napunila vodom.



                                                                     155
   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160