Page 150 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Svi su oni bili lakše ranjeni u noge. Sad je trebalo odrediti barem
još trojicu koji će ih nekako odvesti iz šume. Javila su se trojica i
oni su nas napustili.
Kad sam se vraćao na početak kolone, kod jednoga gardista
uočio sam da sa sobom nosi neko šumsko bilje.
Pitao sam ga što će mu to. Kazao je da mu to treba za doma. U
ovakvu stanju čovjek je još imao snage da se bavi i vrtlarstvom.
Ubrzo potom stigli smo do lovačke kuće. Pokušao sam dobiti
Rašu na vezu. Dobio sam ga i javio da smo na dogovorenoj poziciji.
Rekao je da je primio i obavijestio da ću dobiti goste.
Što mu je to „dobiti goste”, tada nisam znao. Smjestili smo
se oko lovačke kuće. Dio smo snaga ostavili duž cijelog puta od
Novske do Kričkog brda.
Prije podne je na nebu kružio zrakoplov JNA. Naši iz Novske
su ga pokušali pogoditi topovima i raketama, no bio je previsoko.
Nedugo nakon našeg zauzimanja tih položaja do nas je došao
osobno Ante Gotovina sa svojom ekipom. Tražio me.
Nisam mogao vjerovati da je on osobno došao do naših položaja.
Pitao me da li bih htio ići s njim.
Odmah sam odgovorio: „Svakako.” Bolje mi je bilo da se gibam
nego da sjedim na nekom položaju i čekam. Proveo sam ih kroz
prvu liniju. Svojima na prvim položajima, a i Đuki sam rekao da
ću u povratku doći prvi do našega prvog položaja i tražiti siguran
prolaz.
Spustili smo se i još neko vrijeme kretali šljunčanim putem, a
potom smo skrenuli u šumu. Kretali smo se prema istoku. Nisam
znao kuda idemo i što ćemo raditi. S nama je bilo dosta starijih
godišta i starih gardista, koji čak jedni druge nisu razumjeli. Kretali
smo se veoma brzo. Čitavo smo se vrijeme spuštali nizbrdo. Nakon
dobrog dijela hodanja spustili smo se do šljunčanog puta i krenuli
njime prema jugu. Stigli smo do jednog raskrižja. Lijevo se nalazio
jedan most.
Izvadio sam kartu i tada vidio da se nalazimo na raskrižju putova
između sela Gornjeg Rajića, sela Rajčića i prema Kričkom brdu.

150