Page 158 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Bili su spremni dignuti most u zrak.

Gotovina je dao signal da se njegova ekipa izvuče u šumu
i da čeka. Čekao je da netko naiđe na most. Nismo dugo čekali.
Nailazio je jedan „fićek”. U „fićeku” su bili dvojica vojnika u
prikrivnim odorama. Kad su se približili mostu, malo su zastali,
pa opet krenuli. I kad su već došli na most, opet su malo zastali. U
tom trenutku Petrović je spustio polugu na upaljaču i dignuo most
u zrak. „Fićo” je imao sreću. Nisu odletjeli u zrak. Samo jednu
sekundu stao je pred mostom i bilo je dovoljno da ne odleti u zrak.
To se tako brzo odvijalo da „fićo” nije stao, već je upao u krater
na mostu. Na desnom je kraju most ostao čitav. U tom su trenutku
po šumi počeli padati dijelovi mosta. Kako nisam imao kacigu, na
brzinu sam stavio pušku na glavu da se koliko toliko zaštitim od
mogućeg pada betona ili asfalta. To je trajalo nekoliko sekunda. Na
sreću, nitko nije bio pogođen. Za to su se vrijeme na „fići” počela
otvarati vrata. Gotovina je zapovjedio da ih zarobe. Dvojica su u
„fići” počeli pucati po šumi. Čula se buka motora iz smjera Gornjeg
Rajića. Zapovjedio je da ih skinemo. Gotovo smo svi pucali u „fiću”.
Nakon toga smo se okrenuli i žurnim trkom vratili natrag na
naše prve položaje.

Sljedećih nekoliko dana pretežno su svi završili zemunice. Bili
su donekle na suhome i sigurnome. Kiša je mjestimice padala.
Na tim smo položajima ostali još nekoliko dana. Tih su mi dana
moji gardisti donijeli jedan letak koji je na nas spustio neprijateljski
zrakoplov. Na njemu je pisalo:

158