Page 162 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Rekli su mi da trebaju ići zauzeti neprijateljske položaje u selu
Kričke. Tada sam shvatio da naši nadređeni žele težište napadnih
operacija prebaciti na smjer Novska - Lipik - Pakrac.

Kako nismo imali nikakve zadaće osim držanja položaja, pitao
sam Rašu smijem li i ja ići u napad.
Odobrio mi je. Rekao sam mu da će me Đuka zamijeniti. Otišao
sam do Đuke i obavijestio ga da ja odlazim u napad i da će me on
mijenjati.

Ponovno sam se spustio do 3. satnije i pitao s kim ću ići. Kolak
mi je rekao da bi najbolje bilo da idem sa zapovjednikom voda
Matijom, jer će on ići najtežim desnim bokom satnije.

U tom trenutku je nekoliko granata palo u šumu oko mojih
položaja. Kako smo pretpostavljali da nas prisluškuju, nisam zvao
Đuku da vidim ima li ranjenika. Đuka je sam nazvao i rekao da je
sve u redu.
Spustili smo se u šumu, formirali kolonu i krenuli u napad.
Matija Bakaško i ja bili smo na čelu kolone.
Čas smo se spuštali, čas smo se penjali kroz brda. Matija je
isto tako imao kartu. Jedno je vrijeme on vodio, dok nije rekao
da nije siguran idemo li dobrim smjerom. Provjerio sam smjer
na zemljovidu te smo nastavili dalje. Spuštali smo se niz brdo i
približavali se njihovim položajima. Čuli smo pasji lavež u selu.
Spustili smo se skroz do ruba šume, negdje oko stotinu pedeset
metara od sela, bliže nismo smjeli.
Kako u jesen drveće nema lišće, kroz šumu se može daleko
vidjeti. Matija je pokušao stupiti u kontakt sa zapovjednikom satnije
da mu kaže da je na položaju i spreman je napasti neprijateljske
položaje u selu.
No Kolaka nije mogao dobiti. Nitko se nije javljao niti smo mi
mogli koga čuti. Odjednom su se na lijevom boku čuli kratki rafali
koji nisu dugo trajali.
Počeo se spuštati mrak. U selu smo čuli razgovore. U jednoj je
kući gorjelo svjetlo. Matija je donio odluku da se povučemo dublje
u šumu. Povukli smo se. Kako smo se ponovno popeli, pokušali
smo dobiti zapovjednika satnije, ali nismo uspjeli.

162