Page 161 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Novljansko brdo

Dvanaestoga studenoga do nas je došao Rašo i zapovjedio da se
moramo premjestiti na nove položaje.
Odveo nas je do Novskog brda. Smjestili smo se južno od
raskrižja putova koji vode od Brestačkog, Novskog i Kričkog brda.
Tu su stabla bila golema. To može biti dobro, ali i loše. Što ako
nas neprijatelj počne granatirati? Granate će eksplodirati i na vrhu
drveća. Geleri će se širiti na sve strane.
Tada više nismo znali da li kopati ili ne kopati zemunice.
Uostalom, alata nismo ni imali. Nismo znali kako ćemo dugo ostati
na tim položajima. Bilo nas je sve manje. Velik je broj gardista zbog
zdravstvenih problema morao napustiti položaje i otići na liječenje.
Noći na otvorenome bile su hladne. Bili smo na brdu, a i vjetar
je dosta puhao.

Sljedećih dana 3. bojna, 6. i dio 1. bojne zauzeli su položaje
u selu Popovcu. JNA je pretrpjela velike gubitke i potjerana je u
bijeg. Potom je 6. bojna nastavila nizati uspjehe i zauzela položaje
u selu Brezovcu i Livađanima. Oslobođene položaje predali su 117.
brigadi.
I ovim su nam primjerima navedene postrojbe pokazale kako
trebamo ratovati. Bili su to sjajni uspjesi. Kao i oni, tako smo se
i mi veselili njihovim uspjesima. Već se tada vidjelo da su bojne
bile temeljne postrojbe koje će i u kasnijim operacijama biti ključne
postrojbe na bojištu.

Dvadesetoga studenoga poslije podne na teren je stigla 3. satnija
1. bojne. Satnija koja je držala položaje na Kurjakani. Iskrcali su
se nekoliko stotina metara ispod nas. Sišao sam do njih. Tamo sam
sreo zapovjednika satnije i zapovjednike vodova.

161