Page 143 - Deset godina poslije
P. 143
Deset godina poslije
a ako ne uđemo, da nam štite odstupnicu pri izvlačenju iz sela u
šumu. Iz smjera Novske trebala je napadati moja dojučerašnja 5.
bojna, a u selo Voćaricu trebala je ući 6. bojna Orlovi.
Potom smo čuli pucnjavu desno od nas iz smjera Voćarice.
Pucnjava je bila jaka i neprekidna. Rašo i Zulu pokušali su
uspostaviti motorolom kontakt s našim snagama koje su napadale
susjedno selo Voćaricu i sa zapovjedništvom 1. A brigade ZNG-e,
ali se nitko nije javljao. Izgleda da nije imao dobar signal.
Zapovjednik Zulu formirao je kolonu i spustili smo se niz brdo.
Jedno smo se vrijeme spuštali, kad odjednom oko nas padne par
granata. Stali smo i zalegli. Opet se čuje ispaljenje i odmah potom
padaju granate, ali ovaj puta dublje u šumi. Bio je to znak da nas
dolje čekaju. Tad su se opet sastali Rašo i Zulu i priopćili nam da se
ne će ići u napad. Zulu je pokupio svoje gardiste i otišao.
Rašo je tada nama zapovjednicima satnija rekao da se ide još
malo spustiti niz brdo i vidjeti može li stupiti u kontakt s našim
snagama da vidi što nam je dalje činiti. Otišao sam s Rašom. Ostatak
ekipe za napad povukao se do ostatka satnije.
Spustili smo se još malo niz brdo i pokušali stupiti u kontakt s
našim snagama, ali sve je bilo uzalud.
U kotlini je bila sumaglica, nismo mogli vidjeti neprijateljske
položaje. Bili smo još jedno vrijeme dolje. Opet su počele padati
granate po šumi.
Oko podneva smo se povukli natrag na brdo k ostatku satnije.
Potom je Rašo tražio da se spustimo dolje na put. Kod puta je tražio
da odemo cestom do Kričkog brda, lovačke kuće. Formirao sam
kolonu i krenuo cestom prema lovačkoj kući. Polako smo se kretali.
Ispred sebe nisam vidio nikoga. Oko jedan sat stigli smo do lovačke
kuće. Potom sam pozvao Rašu. Kad je vidio kuću, odlučio je da se
vratimo natrag. Povukli smo se do Novskog brda. Tada nam je Rašo
rekao da ostanemo tu na položaju, a on će otići u zapovjedništvo
1. A brigade ZNG-e i vidjeti što je dalje činiti. Ostali smo sami u
šumi. Dok smo se kretali, bilo je nekako toplo, no dok smo stajali
i mirovali, bilo nam je sve hladnije. Bili smo mokri od znoja.
Računali smo kad uđemo u selo, tamo ćemo se grijati. Na sebi smo
imali samo jaknu.
143