Page 139 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Kričko brdo

Dvadeset i sedmoga listopada poslije podne smo se skupili,
ukrcali u autobuse i krenuli u zapadnu Slavoniju.
Kako nisam imao točan popis 1. satnije, nisam bio siguran da
su se svi javili na teren. Zapovjednik 1. voda bio je ozlijeđen i nije
došao. Zapovjednik 2. voda bio je lakše ranjen u Starom Grabovcu.
Jedino je ostao zapovjednik 3. voda, Đuka. Sveukupno je 1. satnija
tada na terenu brojila oko sedamdeset pripadnika. S nama je bila i 2.
satnija. Zapovjednik te satnije bio je Ahmet Memišević.
Smjestili su nas u osnovnu školu za niže razrede u Ilovi. Osnovna
škola imala je samo dvije učionice i jedan mali hodnik. Kako smo
trebali prenoćiti u školi, sklonili smo klupe i stolce na jednu stranu
i pokušati se odmoriti. Vani je bilo jako hladno. Škola je imala
peći na plinsko grijanje. Zapovjednik 1. bojne rekao nam je da tu
budemo i da čekamo njegove daljnje zapovijedi.

Negdje oko pola noći, kad sam gotovo zaspao, čuo sam pucanj.
Digao sam se i imao što vidjeti. Jedan gardista iz 2. satnije čistio
je pušku, slučajno je opalio. Od čitavog onog prostora metak
je probušio cijev ispod stropa. Odmah je iz cijevi nešto šištalo.
Ustanovili smo da cijev ide do plinske peći. U tom trenutku netko
vikne: „To je plin, eksplodirat ćemo.” Nastala je strka. Gardisti su
bježali iz škole.

Potom smo otišli do nastavnika koji nas je i pustio u školu. On
je imao stan u sklopu škole. Čitavo vrijeme dok smo bili u toj školi,
bio je veoma uljudan prema nama.
Objasnili smo mu što se zbilo i otišao je zatvoriti dovod plina.
Plin je prestao šištati. Smjestili smo se ponovno u svoje prostorije.
No, kako više nije bilo grijanja, a približavalo se jutro, nama je bilo
sve hladnije.

Cijeli sljedeći dan bili smo u Ilovi i čekali zapovijed da krenemo
u napad.

139