Page 142 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Pitao sam ga tko je Zulu.

Odgovorio mi je da je on zapovjednik izvidničko- diverzantske
skupine koja se nalazi ispred nas i da ćemo zajedno napasti
neprijateljske položaje u Jazavici.
Odgovorio sam: „Dobro, a zašto je Englez pucao?”
Rašić je odgovorio da je pucao na njega. Kako je Rašo imao
kacigu JNA na glavi, Englez je mislio da su vojnici JNA i pucao
na njega. Što je još najgore bilo, Englez nije znao hrvatski, a Rašo
engleski. Čekali su da netko stigne iz Zuluve ekipe da ih spoji.
Nakon tog nesporazuma nastavili smo dalje hodati. Spojili smo
se sa Zuluvom ekipom. Bili su dobro opremljeni i naoružani. Nakon
kratka odmora i konzultacije Raše i zapovjednika Zulu ekipe,
krenuli smo dalje. Ja nisam imao zemljovid i nisam znao gdje se
nalazimo. Poslije sam saznao da smo bili negdje oko Slatina brda tt
441, dva kilometra sjeverno od sela Jazavice.
Nas iz 1. bojne bilo je negdje oko stotinu i pedeset gardista, dok
je iz Zuluve ekipe bilo oko petnaest.
Nakon nekoliko kilometara hodanja stali smo.
Rašo je poslao zapovijed da zapovjednici satnija dođu do njega.
Memišević i ja došli smo do njega. Tada nam se obratio zapovjednik
skupine Zulu i rekao da odredimo svaki po desetak gardista za
napad.
Postrojio sam svoju 1., a Memišević svoju 2. satniju.
Rekao sam gardistima tko želi ići u napad neka istupi iz stroja.
Pogledao sam Đuku. Odgovorio mi je da će on biti s ostatkom
satnije i da će nam čuvati odstupnicu.

Iz stroja su izašli Mladen Poturiček, Dražimir Jukić, Siniša
Kraljić, Ivica Šoštarić, Kristijan Šanti Kiki, Mile Katić, Žarko
Brlas, Haligonja, Tomislav Puškarić i Nedžad Golađ Đoni.

Izdvojili smo se i stali na stranu Zulove ekipe. Đuka je preuzeo
ostatak satnije. Otišli su se odmoriti i nešto pojesti.
Memišević je isto tako odredio desetak svojih gardista. Plan je
bio kad mi uđemo u selo, da za nama dođe ostatak dviju satnija,

142