Page 138 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Kako nisam imao što raditi, dogovorio sam se sa skladištarom
Premužom da sutra odemo do njih. Zapovjednik 3. satnije bio je
Rudi Kolak. To je ona satnija koja se smjestila u naš vatrogasni dom
u Kutini kad smo mi odlazili u Zagreb. Na položaje na Kurjakani
došli smo dosta rano, negdje oko sedam sati u jutro. Kurjakana se
nalazi na raskrižju putova za sela Brestaču, Kozarice i Bair, negdje
oko dva kilometra sjeverno od Novske. Prije tog raskrižja skrenuli
smo desno prema šumi. Put je bio mokar i blatnjav.
Došli smo do Kolakove kuće, gdje je bio smješten. U kući su
svi spavali. Spavali su gdje je tko stigao: na stolu, klupi ili podu.
U kući je bilo toplo, ložili su vatru. Čim smo ušli, nehotice smo ih
probudili. Počeli su se dizati. Dok su se oni dizali, ja i Emina smo
otišli obići položaje. Otišli smo do dviju kuća koje su imale samo
temelje s podrumom. U tome su podrumu na slami spavali gardisti
u vrećama za spavanje.
Mislim da je tada temperatura bila negdje oko nule. Imali
su jako nezahvalne položaje. Položaje su držali u šumi, i to na
otvorenome, tako da su svakim danom gubili po nekoliko gardista
zbog zdravstvenih problema.
Poslije podne sam dobio poruku da se vratimo natrag u Zagreb.
Isti smo se dan vratili. Kad smo stigli, zapovjednik mi je 1. bojne
rekao da se spremimo ponovno za teren. Preko zapovjednika
vodova tražio sam da se pozovu gardisti u bazu i da se isto tako
spreme za teren.

138