Page 60 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Na položaju smo čuli radio kako svira četničke pjesme. Došao je
jedan vojni džip koji se nije dugo zadržao.
Nakon podužeg izviđanja vratili smo se na početne pozicije.
Na povratku smo bili isto tako oprezni kao i kad smo krenuli na
izviđanje kroz šumu do sela Baira. Kad smo odmakli oko dva
kilometra, polako smo se opustili. Kretali smo se opušteno, nitko
nije bio ispred nas i upozoravao nas kako da se krećemo.
Odjednom čujemo: „Stoj, opkoljeni ste!” Stali smo. Nismo
nigdje nikoga vidjeli. Čujemo pitanje: „Čiji ste!”
Nakon nekog vremena netko progovori: „Hrvatska vojska!”
Opet čujemo: „Bacite puške!”
Nije mi bilo svejedno. Nisam nikoga vidio, a uvjeren sam bio da
su u nas uperene puške. Nisam znao što da uradim. Da sam barem
vidio nekoga, možda bih i reagirao. Do sada sam govorio da se neću
živ predati JNA. Opet sam mislio da je ova lokacija zasjede negdje
na pola puta između naših i njihovih prvih položaja. Možda je neka
njihova izvidnička ekipa.
Do tada su svi bacili puške. Nije mi preostalo ništa drugo, bacio
sam i ja. Iz zaklona nedaleko od nas izlazi jedan maskirani vojnik i
kaže: „Imali ste sreće.”
Uočili smo da su to naše snage. Oko nas iza zaklona izlaze ostali
vojnici koji su nam priredili ovo neugodno iznenađenje. Bilo ih
je negdje desetak, veoma dobro opremljeni opremom i oružjem.
Neka sam oružja tada prvi put vidio. Imali su automatske puške
kalašnjikove, snajperske puške JNA, automatske puške SAR,
Ultimax, ručni bacač RPG-7, Ambrust i dr.
Pitali su nas gdje smo bili. Kazali smo im. Potom smo ih pitali
tko su i kamo idu.
Rekli su nam da su neka posebna postrojba i da su došli napasti
neprijateljske položaje u selu Bair. Ovo prvo mi je donekle bilo
jasno, ali ovo drugo, da idu napasti njih deset položaje JNA u Bairu,
nije mi bilo jasno.
Pozvali su nas da im se pridružimo. Pridružili smo im se. Otišli
smo ponovno gotovo istim smjerom prema prvim položajima.

60