Page 63 - Deset godina poslije
P. 63

Deset godina poslije

                Dvadeset  i  drugoga  rujna  zbog  stalnog  pristupanja  novih
             dragovoljaca u Zbor narodne garde morali su dio snaga na Vinici
             premjestiti u selo Veliki Bukovec, gdje su nam našli smještaj. Naša
             1. satnija smjestila se u dvije kuće. Tijekom par dana dobili smo
             nekoliko novih gardista. Dosta je njih bilo koji nisu bili u ročnoj
             vojsci  JNA.  Sljedećih  par  dana  obučavali  smo  novo  pristigle
             dragovoljce. Iz osvojenih vojarni u Varaždinu dobili smo najbolje
             oružje koje se tada moglo imati.


                Dvadeset  i  šestoga  rujna  vratili  smo  se  ponovno  na  položaje
             u selu Kozaricama. Drugi dan rano ujutro probudila nas je buka
             motora. Kad smo izišli iz vatrogasnog doma, imali smo što vidjeti.
             Bila su to oklopna bojna vozila na gusjenice i kotače, još u zelenoj
             boji. Takva vojna vozila sam tada prvi put vidio.
                Na tijelu bojnoga gusjeničarskog vozila nalazila se jedna cijev, a
             kod vozila s kotačima nalazile su se tri cijevi iste debljine kao i na
             gusjeničarskom vozilu. Za njima su se kretali i vojni kamioni puni
             vojske. Nismo znali koji su i čemu služe.
                Zaustavili su se u središtu sela, ugasili motore i vozači su izišli iz
             bojnih i motornih vozila. Nama nitko nije javio da će oni doći i što
             će raditi. Jedna je ekipa došla do nas i pitala nas gdje bi bilo dobro
             da zauzmu položaje. Nismo im znali ni mogli pomoći.
                Bili su to vojnici iz Bjelovara i okolice. Bojna su vozila zarobili
             u vojarnama oko Bjelovara. Dobili su zadaću da tu negdje zauzmu
             položaje  za  protuzračnu  obranu.  Smjestili  su  se  po  kamionima
             i privatnim kućama dok nisu dobili zadaću gdje da se razmjeste.
             Ostali su tu nekoliko dana. Poslije ih nikad više nisam vidio.


                Treće jutro u vatrogasni dom ušlo je par gardista i pitalo gdje
             bi bilo najbolje da postave minobacač. Prvo sam ih pitao tko su
             oni i tko ih je poslao ovamo. Drugo, ja sam čuo o minobacačima,
             ali  nisam  ih  do  tada  još  vidio.  Treće,  sigurno  ne  bi  bilo  dobro
             da se postave kraj vatrogasnog doma. Rekli su da su iz Novske.
             Zapovjednik  minobacačkog  voda  bio  je  Ivica  Čaja  (poginuo  u
             operaciji „Bljesak” godine 1995.). Na kraju smo se dogovorili da
             ga postave jedan kilometar desno od nas.

                                                                      63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68