Page 67 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

„Sindikalac”

Drugoga listopada na Vinicu je došla moja sestra Nada i susjeda
Ljuba. Sestra mi je donijela originalnu američku prikrivnu odoru.
Tu je odoru kupio Pepan u Njemačkoj. Tada sam od gardista imao
najbolju odoru na Vinici. Rekla mi je još ako želim koju pušku, da
će ju on pokušati kupiti u Njemačkoj i nekako poslati do mene.
Odbio sam tu ponudu. Inače, Pepanova sestra Marija Riber i brat
Ivan Fric s čitavom obitelji godinama žive i rade u Njemačkoj. Tada
mi je rekla da su obični Nijemci koji imaju visoka moralna načela
uz nas i da će nam maksimalno pomoći koliko god mogu. Nakon
toga smo se razišli.

Trećega listopada bio sam s prijateljima u restauraciji na večeri
kada je našem stolu prišao Čorba i rekao da me treba zapovjednik
1. A brigade ZNG-e Lucić. Misleći da se šali, rekao sam mu da me
ostavi na miru dok večeram. Čorba je bio uporan. Ponovio je kako
me treba Lucić te da će nazvati za pola sata. Ovaj mi je put zazvučao
ozbiljno. Shvativši da se događa nešto nesvakidašnje, ostavio sam
večeru i krenuo s Čorbom u zapovjedništvo. Putem sam ga pitao
zašto Lucić treba baš mene. Odgovorio mi je da zapravo treba
zapovjednika ili zamjenika zapovjednika bojne, odnosno nekog od
zapovjednika satnije, ali kako njih trenutačno nije bilo u bazi, tražio
je zapovjednika s najvećom dužnosti. Otišli smo na kat dvorca
Rupčić u sobu službujućeg časnika. Tu je već bilo nekoliko gardista
iz zapovjedništva bojne. Na licima im se ogledala zabrinutost.
Sjeo sam na stolac i svi zajedno čekali telefonski poziv. Prošlo
je pola sata. Napokon zazvoni telefon. Čorba podigne slušalicu.
Nakon što mu se sugovornik predstavio, pružio mi je slušalicu
rekavši da je na vezi zapovjednik 1. A brigade ZNG-e. Pozdravim
ga i objasnim da sam zapovjednik 3. voda 1. satnije. Na pitanje
koliko trenutačno imam ljudi na raspolaganju, odgovorio sam da u
3. vodu ima trideset gardista, ali su trenutačno pušteni doma jer smo
se jučer vratili s bojišta u zapadnoj Slavoniji.

67