Page 71 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Stari Grabovac

Šestoga listopada bio sam u restauraciji kada me je oko osam
sati jedan pripadnik Izvidničke satnije obavijestio da me treba
zapovjednik 1. A brigade ZNG-e i odveo me u sobu službujućeg
časnika.
Kad sam se javio na telefon, zapovjednik 1. A brigade ZNG-e
zapovjedio mi je da se uputim na odmorište autobusa u Heinzelovoj
ulici te da mu se odande javim telefonom.
Budući da ja nisam znao, a i nitko od mojih, gdje je ta ulica,
tražio sam da mi dodijele jednoga gardista iz izvidničke satnije kao
vodiča.

Kad smo se spustili sa Sljemena u kompleks odmorišta autobusa,
otišao sam na portu i javio se zapovjedniku Luciću. Zapovjednik
me najprije pitao jesam li kada bio u Novskoj. Odgovorio sam mu
potvrdno i dodao kako dobro poznam to bojište. Zapovjedio mi je
da se uputim tamo te da pronađem i javim se Andabaku.
Na kraju je tražio da pozovem na telefon zapovjednika desetine
vojne policije. Otišao sam ga potražiti. Nakon nekog se vremena
zapovjednik vojne policije vratio i rekao kako oni i sanitetska ekipa
ostaju u Zagrebu. Otišli su u Vrapče, u „Sindikalac.” Nakon toga
svoja sam motorna vozila s vozačima uputio natrag u Vinicu.
Ukrcali smo se u jedan autobus i krenuli autocestom prema
Novskoj. Tijekom putovanja slušali smo Hrvatski radio. Doznali
smo da je u Novskoj situacija kritična.
U središte Novske, kod pivnice, stigli smo oko trinaest sati. Stali
smo kod jedne veće skupine domaćih vojnika. Izgledali su zbunjeno
i kao da nekoga čekaju.
Pitao sam ih gdje se nalazi zapovjedništvo 1. A brigade
ZNG-e. Odgovorili su da je do neki dan bilo ovdje u pivnici, no u
međuvremenu su se smjestili negdje kod groblja. Jedan se vojnik
javio da zna gdje je to mjesto.

71