Page 72 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Ostavio sam svoj vod u autobusu. Civilnim automobilom odvezli
smo se u zapovjedništvu 1. A brigade ZNG-e, ali kad smo stigli do
groblja, mještani su nam rekli da su se i odavde premjestili negdje
u blizini autobusnoga kolodvora. Odjednom su po cijelom gradu
počele padati topničke granate. Oglasio se znak za zračnu uzbunu.

Nakon nekoliko pokušaja ipak smo pronašli zapovjedništvo 1. A
brigade ZNG-e. Nalazilo se u podrumu jedne kuće blizu autobusnoga
kolodvora. Ušao sam u podrum, pozdravio sve prisutne i pitao tko
je Andabak. Nizak čovjek, koji je sa skupinom ljudi proučavao
zemljovid na stolu, rekao je da je on osoba koju tražim. Predstavio
sam se i objasnio da sam zapovjednik 3. voda 1. satnije 5. bojne,
da dolazim iz Vinice te da me je poslao zapovjednik 1. A brigade
ZNG-e Lucić.
„Znači, stigli ste”, prokomentirao je. Pitao me je koliko imam
ljudi i koja protuoklopna sredstva.
Čuvši moj odgovor, rekao je kako je to nedostatno. Izdao mi
je zapovijed da sa svojim vodom pokušam zaustaviti napredovanje
neprijatelja dok ne stigne pojačanje, i to na staroj cesti Novska -
Gornji Rajić.

Pitao sam ga što je s položajima u Gornjem Rajiću, na što sam
dobio odgovor da tamo više nema naših položaja. Zanimalo ga je
imam li motorolu. Odgovorio sam da nemam.
Uzeo je motorolu od nekog svog pomoćnika i kazao: „Tebi ovdje
neće trebati”, i dao ju meni. Pitao me koja mi je šifra na radiovezi.
Odgovorio sam da naša bojna ima šifru Klek, na što je uslijedilo
pitanje:

- Dobro, a koji broj?
- Deset: dodam brzo.
- Dobro, može! - potvrdi mi. Sada je bio red na meni da pitam
koja je njegova šifra.

- Merkur 45 - odgovorio je. Pozdravili smo se. Poželio mi je
sreću, a ona mi je doista i trebala. I tako sam dobio šifru Klek 10
na radiovezi. Mnogi su u to vrijeme mislili kako mi je to prezime, a
neki to misle i danas.

72