Page 174 - Deset godina poslije
P. 174
Ratko Dragović - Klek
Uostalom, već smo tada znali da, kad smo dobro topnički
raspalili po JNA, većinom su napuštali položaje i bježali.
Otprilike smo naciljali i gađali te njihove položaje u vrtovima.
Žune su uočile da netko djeluje i s njihove desne strane. Malo su
stali s napadom, ali su ubrzo shvatili da im to netko pomaže.
Neprijatelj je napuštao položaje i bježao dublje u selo. Žune su
ušle u prve rovove i nastavile dalje.
Polako se spuštala noć. Žune su ušle u pola sela.
Pucnjava je bila sve manjeg intenziteta. Po noći se tu i tamo čulo
poneko pucanje. Putem kako smo se spuštali, netko je zamijetio da
Kiki krvari ispod desne ruke. On to kao, nije znao.
Kazali su mu: „Kiki, ti si ranjen?”
A on pita: „A gdje?” Tada je malo bolje pogledao i vidio da je
stvarno ranjen u ruku. Metak mu je prošao kroz mišić na ruci i kako
se gibao, najvjerojatnije nije osjećao bol.
Na to sve je odgovorio: „Bit će mirovina.” On se volio šaliti i
bio je jedan od najvećih veseljaka u našoj satniji. S njime nikad nije
bilo dosadno, uvijek se šalio na svoj račun.
Poslije 1993. poginuo je.
Odmor na prvim položajima
174
