Page 169 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Slobodno vrijeme
Mislim da je to i vozač Java vidio, jer je dodao gas i za dlaku
izbjegao pogodak. Poslije nam je pokazao mjesta na kamionu gdje
su ga pogodili.
Uzeo sam dalekozor da vidim čiji su. Jer tada, u smjeni položaja,
i još pogotovo u šumi, moglo se dogoditi da nas i naši napadaju. Kad
sam dalekozor usmjerio prema šumi, vidio sam kako iz pješačkog
oružja pucaju po nama.
Kolaku sam rekao: „Ovo je JNA, napadaju nas”. Neprijateljski
su vojnici na sebi imali sivomaslinastu odoru.
Na glavi su imali kacigu JNA.
Stajali smo na cesti i bili idealne mete na dvije stotina metara.
Metci su šištali oko nas. Lijevo od nas bilo je brdo. Penjati se na
brdo, nema smisla. Tek bi onda bili dobra meta.

Desno kraj ceste nalazio se kanal pun vode, nismo imali izbora.
Skočili smo u kanal u vodu i otvorili vatru na neprijatelja. Neki su
se već približili kućama. Kolak je imao pušku s jednim okvirom i
nije puno pucao na njih. Trebao je nešto metaka pričuvati za poslije.
Motorolom je javio svojim zapovjednicima vodova za pješački
napad neprijatelja s desnog boka.
U naprtnjači na leđima nosio sam oko tisuću metaka 5.45 mm,
nisam se bojao da će mi ponestati strjeljiva.

169